Prvo što bi trebalo da znate jeste da reagovanje na plač bebe nije znak slabosti, niti je znak razmaženosti bebe, čak i ako vam drugi to govore.
Naprotiv, pokušaj da utješite bebu kada plače zapravo doprinosi njenom emocionalnom i psihološkom razvoju, što su pokazale mnoge studije.
Iako vam okolina savjetuje da je ovo dobar način da ojačate svoje dijete, ovakvo ponašanje ima posljedice po bebin razvoj. Kada beba plače, njeno tijelo preplavljuju hormoni stresa.
Šef Odjeljenja za psihosomatsku medicinu na Univerzitetskoj dječjoj klinici u Minhenu ističe da se u bebinom mozgu razvija plan za hitne slučajeve, koji je donekle sličan reakciji životinja koje se, kada su u opasnosti, pretvaraju da su mrtve kako bi se zaštitile od predatora i samim tim preživjele.
Posljedice ovakvog osjećaja kod beba mogu da budu dugoročne:
– poremećaji centralnog nervnog sistema,
– teškoće u učenju,
– problemi u uspostavljanju emocionalne veze,
– povećan rizik od razvoja anksioznosti i depresije u odrasloj dobi.
Studije sprovedene na ovu temu pokazale su da ako roditelji redovno odgovaraju na djetetove potrebe ili reaguju na njegov plač, beba će zapravo plakati manje od djece koja dobijaju manje pažnje od mame i tate.
Psihološkinja i psihoterapeutkinja Rozana Martin naglašava da je pružanje sigurnog temelja svakako jedan od najvažnijih aspekata roditeljstva, prenosi B92.
Drugim riječima, ključno je za djetetov razvoj da je roditelj dostupan i spreman da interveniše kako bi se beba osjećala sigurno.
(Vijesti.ba)