Tri brazilske sestre, koje je Guinness ovog mjeseca proglasio najstarijim živim trojcem braće i sestara na svijetu, mogle bi pomoći istraživačima da to otkriju.
Projekt DNA Longevo, studija koju vodi naučnica Mayana Zatz sa Univerziteta u Sao Paulu, ima za cilj istražiti biološke faktore starenja.
Nalazi iz slučaja tri sestre, koje zajedno imaju 316 godina, mogli bi pomoći naučnicima da bolje razumiju zašto neki ljudi ostaju fizički i kognitivno otporni u izuzetno poodmakloj dobi, javlja Reuters.
Zaštitni geni
Istraživači će upoređivati devedesetogodišnjake i stogodišnjake s ljudima koji su razvili krhkost, kognitivni pad ili hronične bolesti, tražeći osobine povezane s dugovječnošću.
“Kroz testiranje DNK tražimo zaštitne gene i znamo da ih ima nekoliko”, rekla je Zatz, koja koordinira Centar za istraživanje ljudskog genoma na univerzitetu.
“Što više ljudi živi preko 100 godina, posebno porodica s više stogodišnjaka, to će naša istraživanja biti preciznija u njihovoj identifikaciji”.
Naučnici vjeruju da naslijeđeni faktori mogu igrati veću ulogu od utjecaja okoline u očuvanju zdravlja i funkcionalnosti kasnije u životu.
Sestre, Zulina de Deus Nunes (103), Zoraide de Deus Mota (104) i Levita de Deus Nunes (109), koje žive u Rio de Janeiru, identifikovane su putem LongeviQuesta, globalne organizacije koja provjerava rekorde dugovječnosti i sarađuje s Guinnessovom knjigom rekorda.
Three Brazilian sisters with a combined age of 316 are now the focus of a research project which aims to understand why some people stay physically and cognitively resilient well past the age of 100 https://t.co/xG4nl22Jnd pic.twitter.com/5MoXN0eMRE
— Reuters (@Reuters) June 25, 2026
“Kada sestre dostignu tu dob, očito postoji jaka genetska komponenta”, rekao je Ben Meyers, izvršni direktor LongeviQuesta.
“Ali budući da žive blizu jedna drugoj, imaju i mrežu podrške, a porodica im može pomoći kada je potrebno. Definitivno postoji i aspekt zajednice”.
“Dojenje nevjerovatno važno”
Tri sestre svoju dugovječnost pripisuju zdravoj prehrani i aktivnom načinu života.
Zulina se prisjetila djetinjstva provedenog plivajući i pecajući u rijekama.
“Sve je bilo svježe. Nismo imali frižider”, rekla je.
“Dojenje je nevjerovatno važno”, dodala je Zoraide.
Sestre su inače vodile prilično obične živote. Levita je radila kao zanatlija, a kasnije na televizijskoj mreži. Zoraide je radila kao medicinska sestra i odgojila petero djece, dok je Zulina odgojila šestero.
Levita se osvrće na svoj život bez žaljenja.
“Imala sam dobro djetinjstvo i adolescenciju. Ne mogu se žaliti”.
Istraživači se nadaju da će razumjeti kako genetski faktori, a ne način života, pomažu u zaštiti srca, mišića i kognitivnih funkcija od razaranja starenja.
Cilj studije je, rekao je istraživač Joao Paulo Guilherme, “dostići 500 stogodišnjaka kako bismo mogli izvući definitivnije zaključke o dugovječnosti”.
(Vijesti.ba)