Možda ne direktno našu generaciju, ali zasigurno one koje dolaze.
Istraživanje objavljeno u časopisu One Earth pokazuje da su klimatski sistemi širom Zemlje, od ledenog pokrivača na Grenlandu do amazonske prašume, na samoj ivici kolapsa.
Studija je analizirala klimatske “prekretnice”, odnosno domino efekat koji bi mogao uslijediti ako se jedan od ovih ključnih sistema uruši i povuče ostale za sobom.
Najgori mogući ishod predviđa dugoročni rast temperature za oko tri do četiri stepena Celzijusa iznad predindustrijskog prosjeka.
Iako se na prvi pogled to ne čini kao velika brojka, za planetu bi to značilo:
Intenzivnije topljenje ledenih pokrivača i ogroman rast nivoa mora.
Ekstremne toplotne talase i dugotrajne suše.
Bespovratno izumiranje ekosistema ključnih za opstanak čovjeka.
„To je situacija u kojoj bi ekonomija i društvo prestali funkcionisati na način koji poznajemo,“ naglašavaju autori istraživanja.
Globalne temperature su već sada vjerovatno najviše u posljednjih 125 hiljada godina. Nivo ugljičnog dioksida (CO₂) dostigao je najvišu tačku u posljednja dva miliona godina.
Naučnici upozoravaju da klimatske promjene napreduju brže nego što su najcrnje prognoze predviđale.
Posebno zabrinjava činjenica da će najranije i najdublje posljedice osjetiti najsiromašniji dijelovi svijeta, koji su potpuno nemoćni da spriječe ovakav razvoj događaja.
Problem je u tome što oni koji donose ključne odluke žive u bogatim zemljama, dok zemlje u razvoju i dalje ulažu u infrastrukturu za ugalj i plin, uz rekordne subvencije za fosilna goriva.
Naučnici ističu važnu razliku:
Sprječavanje ulaska u putanju staklenika je daleko ostvarivije nego pokušaj povratka jednom kada planeta uđe u konačno stanje staklenika.
Donosioci odluka i šira javnost uglavnom nisu svjesni rizika ovog nepovratnog prelaza.
Ozbiljnost nadolazećih promjena zahtijeva hitan oprez i mnogo dublja istraživanja kako bi se spriječio najgori ishod.
(Vijesti.ba)