Dok svakodnevna poskupljenja pritiskaju džepove građana Bosne i Hercegovine, ljetovanje sve više postaje nedostižan luksuz. Za mnoge, odlazak na more više nije stvar odmora, već finansijske akrobatike – gdje se sedmodnevni boravak na obali često plaća u ratama, uz kamate i dugoročne posljedice po porodični budžet.
Uprkos rastućim troškovima života i sve skupljoj potrošačkoj korpi, mnogi građani i dalje pronalaze način da sebi priušte barem jednu sedmicu ljetovanja. Destinacije poput Turske, Egipta, Tunisa i Hrvatske ostaju među najtraženijima, a turističke agencije bilježe rekordne brojeve putnika – barem prema izjavama iz sektora.
Petar Gvozden iz jedne sarajevske turističke agencije navodi za N1 da se aranžmani u hotelima sa četiri zvjezdice mogu naći po cijeni od 1.300 do 1.400 KM po osobi, s uključenim avionskim kartama, transferima, prtljagom i all-inclusive uslugom. Posebne pogodnosti, poput plaćanja na rate ili putem kredita, čine da sve više porodica koristi mogućnost zaduživanja kako bi otišlo na more.
Mnogi se odlučuju za ljetovanje na kredit, nerijetko putem mikrokreditnih organizacija koje nude brze zajmove od 2.000 do 5.000 KM, ali uz visoke kamate. Kako pojašnjava Jovan Vasilić iz Udruženja potrošača „Zvono“, građani često ljetovanje otplaćuju mjesecima, čime dodatno pogoršavaju već ugrožen životni standard.
„Cijene su visoke, ali se ljudi i dalje odlučuju na zaduživanje. To govori više o psihološkoj potrebi za bijegom, nego o stvarnoj ekonomskoj mogućnosti“, navodi Vasilić.
Prema podacima Eurostata, skoro trećina građana Evropske unije ne može sebi priuštiti ljetovanje, a svaki peti Evropljanin ne odlazi na more. Za BiH nema preciznih podataka, ali analitičari smatraju da je situacija vjerovatno još nepovoljnija.
„Problem nije samo to što je more postalo luksuz – luksuz je postala i osnovna egzistencija. Kada pogledamo cijenu potrošačke korpe i uporedimo je s prosječnim primanjima, jasno je da većina građana jedva pokriva osnovne potrebe“, upozorava ekonomski analitičar Igor Gavran.
Kako navodi, mnogima je kvalitetna ishrana postala luksuz, a zdravstvo, školovanje i odmor privilegija – ne pravo.
I dok more pruža kratkotrajni bijeg, stvarnost po povratku zna biti još teža. Rate kredita, ispražnjeni računi i svakodnevni troškovi koji ne čekaju – za mnoge znače novu rundu borbe za preživljavanje.
Ljetovanje, koje je nekada bilo očekivani dio godišnjeg odmora, postaje simbol socijalne nejednakosti. A pitanje koje ostaje je – koliko još dugo će građani BiH morati da se zadužuju kako bi na trenutak osjetili da žive?