Vlasti entiteta Republika Srpska zatražile su od Tužilaštva Bosne i Hercegovine pokretanje postupaka protiv više bivših zapovjednika Hrvatske vojske (HV) i Hrvatskog vijeća obrane (HVO), zbog sumnje u ratni zločin počinjen tokom sukoba u Bosanskoj Posavini.
Ovaj potez iz Banje Luke već izaziva političke reakcije u Zagrebu, ali i zbunjenost s obzirom na dosad dobre odnose hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića i predsjednika RS-a Milorada Dodika.
Prema neslužbenim informacijama RTL-a, među imenima koje su vlasti RS-a dostavile Tužilaštvu BiH nalaze se bivši zamjenik načelnika Glavnog stožera OSRH i nekadašnji ministar odbrane Damir Krstičević, general HVO-a Mijo Jelić, general Stanko Sopta, kao i već ranije procesuirani general Tihomir Blaškić.
Na listi je i pokojni Mate Laušić, bivši načelnik Uprave vojne policije OSRH, kojeg se, prema tvrdnjama medija, tereti za navodno neprocesuiranje zločina u vojnom zatvoru Lora.
Milanović promašio metu?
Iako iz Tužilaštva BiH nisu željeli potvrditi RTL-u o kojim imenima je riječ, potvrdili su da se “radi na predmetima ratnih zločina počinjenih tokom rata u BiH”. No, ono što dodatno intrigira jeste da su optužnice iz BiH, prema tvrdnjama više izvora, u Hrvatsku stigle još prije više od mjesec dana, ali tek sada dospijevaju u javnost.
Zanimljivo je da je upravo predsjednik Hrvatske Zoran Milanović prvi progovorio o njima, i to tokom svečanosti povodom Dana Hrvatske vojske u Zagrebu. On je optužnice ocijenio političkom zloupotrebom, zapitavši kako Hrvatska može podržavati evropski put BiH dok se istovremeno hrvatskim generalima sudi za događaje stare više od tri decenije.
“Nakon 30 godina dolaze nove optužnice koje se temelje na presudi šestorici iz BiH. To je politička zloupotreba… Dosta je”, rekao je Milanović, ne otkrivajući konkretna imena.
Iako Milanović dovodi u vezu to s presudom “šestorci” (Prlić i drugi), drugi izvori koji su govorili o ovoj temi upućuju da se ne radi o događajima iz 1993. nego iz 1992. godine
Međutim, ne može se ignorisati ironija – upravo iz Republike Srpske, čiji lider Milorad Dodik održava bliske i javno srdačne odnose s Milanovićem, dolazi zahtjev za pokretanje procesa protiv hrvatskih oficira. Mnogi se pitaju kako se to uklapa u navodnu “regionalnu stabilnost” koju ova dvojica lidera često zagovaraju.
Penzionisani general Ljubo Ćesić Rojs otkrio je više detalja, rekavši da su “četiri optužnice stigle 2. maja” i da se odnose na operacije u Bosanskoj Posavini, posebno na događaje iz oktobra 1992. godine kada su HV i HVO izgubile kontrolu nad područjima oko Dervente i Bosanskog Broda.
“Terete najviše zapovjednike Operativne grupe Bosanska Posavina i niže. To su zadnji dani”, rekao je Rojs, tvrdeći da informacije ima iz prve ruke.
Na optužnice se osvrnuo i ministar odbrane Hrvatske Ivan Anušić, koji je rekao da ne zna o kome se radi, ali da smatra neprihvatljivim da se takvi procesi pokreću nakon 30 godina. “HV je imao pozitivnu ulogu u BiH, oslobodili su BiH i kome to nije jasno – taj falsificira historiju”, poručio je Anušić.
General Ante Gotovina, koji je također komentarisao situaciju, izjavio je da “nema razloga za zabrinutost” i da su “to političke igre”. “Hrvatska vojska je svoje zadaće obavila vojnički i po pravilima”, kazao je Gotovina za N1.
Bez obzira na sve političke poruke, ostaje činjenica da vlasti Republike Srpske – koje najčešće negiraju presuđene ratne zločine počinjene nad Bošnjacima i Hrvatima – sada traže pravdu zbog sumnje u zločine u Posavini. Da li je u pitanju iskren pravni interes ili još jedan potez s političkom pozadinom, ostaje da se vidi.
“Krvava” Posavina
Bosanska Posavina, strateški važan prostor s većinskim hrvatskim i bošnjačkim stanovništvom, bila je jedno od najkrvavijih ratišta u prvim mjesecima agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992. godine. Riječ je o području uz rijeku Savu, koje uključuje gradove poput Bosanskog Broda, Dervente, Odžaka, Modriče i drugih — teritorije koje su spajale zapadnu i istočnu Bosnu i predstavljale vitalni komunikacijski koridor za snage bosanskih Srba i tadašnje JNA.
U proljeće i ljeto 1992. godine, Hrvatska vojska (HV) i Hrvatsko vijeće obrane (HVO), uz podršku lokalnih snaga teritorijalne odbrane BiH, organizirale su odbranu Posavine od napada JNA i paravojnih srpskih formacija. Tokom žestokih borbi, hrvatsko-bošnjačke snage uspjele su početno potisnuti napadače, ali su srpske snage uz znatnu vojnu pomoć iz Srbije, uključujući tenkove, avione i artiljeriju, preokrenule situaciju u svoju korist.
Ključni preokret dogodio se u oktobru 1992. godine, kada su snage Vojske Republike Srpske (VRS), nakon intenzivnog bombardovanja i ofanziva, zauzele veći dio Bosanske Posavine, uključujući Bosanski Brod, Derventu, Modriču i druga naselja. Povlačenje hrvatskih i bošnjačkih snaga i pad teritorija izazvali su tada burne reakcije u Hrvatskoj i dijaspori, a poraz je ostavio dubok trag na civilno stanovništvo.
Nakon rata, dio hrvatske javnosti, ali i političara, otvoreno je govorio o sumnjama da je Posavina “trgovana” u političkim dogovorima između tadašnjeg hrvatskog vodstva i režima Slobodana Miloševića. Posebno su bile glasne tvrdnje da je hrvatska strana — kako bi dobila priznanje BiH i riješila stanje na jugu Hrvatske — prepustila Posavinu snagama bosanskih Srba.
Ove tvrdnje nikada nisu do kraja istražene, ali su ostale trajna kontroverza. Mnogi hrvatski generali koji su učestvovali u odbrani Posavine tada su iskazivali ogorčenost, tvrdeći da su političke odluke s vrha onemogućile dalju borbu i nastavak odbrane.
Zločini i etničko čišćenje
Nakon pada Posavine, uslijedio je talas brutalnih zločina nad nesrpskim stanovništvom. Srpske snage su u brojnim općinama sprovele sistematsko etničko čišćenje — hiljade Hrvata i Bošnjaka protjerano je iz svojih domova, sela su spaljena, a civili zatvarani u logore i izloženi mučenjima. Neki od poznatijih logora u tom području bili su u Derventi (logor Poljari i Silos), gdje su zarobljenici, uglavnom Hrvati i Bošnjaci, mučeni, silovani i ubijani.
Prema podacima Haškog tribunala i domaćih organizacija za ljudska prava, na području Bosanske Posavine počinjeni su brojni ratni zločini — masovna ubistva, mučenja, silovanja i prisilna raseljavanja.