Povodom Međunarodnog dana spomenika i spomeničkih cjelina, Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) podsjeća javnost na značaj Centralne evidencije spomenika (CES), baze podataka koja obuhvata više od 3.500 spomen-obilježja posvećenih ratnim stradanjima iz 1990-ih na prostoru bivše Jugoslavije, uključujući Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Hrvatsku i Srbiju.
– Spomenici su prilika iskazivanja pijeteta „svojim“ žrtvama i način da se pokaže društvu kako smo „mi“ stradali najviše. Političke strukture ih koriste u svrhu manipulacije biračkih tijela dok struka i drugi saučesnici nastoje vršiti reviziju prošlosti i stvarati nove narative zanemarujući ili negirajući sudski utvrđene činjenice – navode iz UDIK-a.
Memorijalizacija u Bosni i Hercegovini nadilazi puko obilježavanje prošlosti – ona je duboko povezana s društvenim i političkim procesima. Spomenici često služe kao prostor izražavanja pijeteta prema „svojim“ žrtvama, ali i kao sredstvo političke instrumentalizacije i oblikovanja narativa o prošlosti, nerijetko uz zanemarivanje sudski utvrđenih činjenica.
Ovakve prakse dodatno su omogućene nedostatkom adekvatnog zakonskog okvira. Na državnom nivou ne postoji zakon koji reguliše podizanje memorijala, dok su entitetska i lokalna rješenja fragmentirana i nedovoljna.
UDIK je nedavno objavio publikaciju „Dejtonska Bosna i Hercegovina: Tri decenije krhkog mira“, koja donosi pregled društveno-političkih prilika u zemlji, s posebnim osvrtom na memorijalizaciju stranih državljana.
Riječ je o osobama koje su kroz novinarstvo, humanitarni rad, diplomatiju ili mirovne misije doprinijele stabilizaciji zemlje, a neki od njih su u tom procesu izgubili život.
Iako čine manje od jedan posto ukupnog broja spomenika iz perioda 1992–1995, memorijali posvećeni stranim državljanima bilježe rast. Najviše ih je u sarajevskoj regiji, gdje se kroz spomen-ploče i nazive ulica odaje počast novinarima, mirotvorcima, humanitarcima i vojnicima.
– Među njima su obilježja posvećena ratnim novinarima, humanitarnim radnicima i vojnicima međunarodnih snaga, kao i spomenici diplomatama koji su imali značajnu ulogu u ratnom i poslijeratnom periodu. Ova spomenička praksa svjedoči o složenosti kulture sjećanja u Bosni i Hercegovini, ali i potrebi za sistemskim i odgovornim pristupom njenom uređenju – poručuju iz UDIK-a.
(Vijesti.ba / Fena)