U svom prepoznatljivom, otvorenom stilu, Rudan je opisala boravak na riječkoj onkologiji, no ovoga puta posebnu pažnju usmjerila je na medicinske sestre, za koje smatra da predstavljaju istinske heroje zdravstvenog sistema.
– U grupi sam “onih kojima je najteže”. Zato znam da mi nije najteže. Umreću, umreće i drugi – napisala je Rudan, a zatim se osvrnula i na brigu koju joj u najtežim trenucima pruža porodica.
– Trenutno sam kod kuće. O meni brine porodica. Supa, čaj, hrana čvrsta, meka, pranje na krevetu… Glumim kako dremuckam. Sramota me je. Na koje sam grane pala. Kad im to kažem čujem samo jednu rečenicu – ti si naša – dodala je.
Posebno je naglasila težinu posla medicinskih sestara, koje, kako ističe, i pored napornih smjena i zahtjevnih uslova rada svakom pacijentu pristupaju s pažnjom, strpljenjem i osmijehom.
– Čija sam kad sam u bolnici danju i noću, kad u tri ujutro osetim ruku na čelu, kad u pet sestre vidim kako odnose moj otpad koji se meni beskrajno gadi… Nisam bogata, da jesam, dala bih im sve što imam – istakla je književnica, dodajući da joj one na zahvalnost odgovaraju kako je to “njihov poziv”. Zbog toga je postavila pitanje: “Mogu li smjene od 0 do 24 biti nečiji poziv ili je to ipak hrvatski državni zločin?”
Rudan je posebno dirnula priča o doktorici Ivani, koja je svojim kolegicama organizovala jednodnevni izlet brodom kako bi im omogućila barem kratki predah od svakodnevnog stresa, iscrpljujućih dežurstava i teških situacija s kojima se suočavaju.
– Doktorica Ivana je pukla. Nije više mogla da izdrži patnje svojih koleginica… Između Cresa i Krka Jadranom je plovio brod veselja – navela je ona.
Književnica je bez zadrške govorila i o platama medicinskih sestara, navodeći da se njihove zarade kreću od 1.200 do 2.000 evra, uz ogorčenu opasku da su “medicinske sestre pacovi koji smetaju na putu”.
Na kraju kolumne pod naslovom “Medicinske sestre odahnut će kad izdahnu”, Vedrana Rudan uputila je snažnu poruku javnosti da se ne smiju ignorisati problemi u zdravstvenom sistemu. Istakla je da najveći dio tereta često podnose upravo oni koji svakodnevno brinu o najtežim pacijentima.
– Treba li hrvatski građani ćutke da gledaju kako njihove najdraže čupa rak iz života, a njihovu dječicu davi u zagrljaju sestara? – zaključila je Vedrana Rudan.
(Vijesti.ba)