Hrvatski muzičar Matija Dedić umro je danas u Zagrebu u 53. godini života, saznaje Jutarnji.
Bio je jedan od najpoznatijih hrvatskih jazz-muzičara. Dolazi iz muzičke porodice (sin Arsena Dedića i Gabi Novak), a 1997. diplomirao je jazz na Umjetničkoj akademiji u Grazu (Harald Neuwirth), prenosi Index.
Matija Dedić rođen je 2. marta 1973. godine u Zagrebu, gdje je završio srednju muzičku školu Vatroslav Lisinski. Rođen u porodici muzičara, istim se počeo baviti vrlo rano. Već s pet godina počeo je svirati klasičnu muziku na klaviru. Slušao je gotovo sve glazbene stilove te ubrzo otkriva jazz koji mu daje mogućnost kreativnijeg i osobnijeg pogleda na muziku.
Nakon završene srednje muzičke škole 1991. godine odlazi u Graz, gdje upisuje jazz akademiju. Privatne sate imao je kod Johna Taylora iz Kölna, Hala Galpera, Billa Dobinsa i Barryja Harrisa. Diplomirao je 1997. godine u klasi profesora Haralda Neuwirtha.
U Zagreb se vratio 1997. godine i ubrzo postiže veliki ugled na hrvatskoj muzičkoj sceni. Tokom tih godina svira s vlastitim sastavom pod nazivom Boliers Quartet s kojim prati velike jazz muzičare poput Bennyja Golsona, Kennyja Burrella, Roya Haynesa, Joséa Felicianoa te sastav All Stars Band. U međuvremenu također je imao priliku nastupati s Tamarom Obrovac i njenim kvartetom.
Krajem 1990-ih Matija osniva trio pod nazivom Matija Dedić Trio koji je izvodio njegova autorska djela. Zajedno s njim u sastavu još sviraju iskusni jazz muzičari iz kvarteta Tamare Obrovac, Žiga Golob (kontrabas) i Krunoslav Levačić (bubnjevi).
Tokom godina svirao je u gotovo svim zemljama Evrope te u Sjedinjenim Državama s velikim muzičkim imenima. Pisao je muziku za televiziju i pozorište, a također nastupao je s popularnim muzičarima hrvatske pop scene. Godine 2000. potpisao je ugovor s izdavačkom kućom Cantus records. Iste godine Cantus records objavljuje njegov prvi solo album pod nazivom Solo Part 1, a u decembru 2001. i drugi pod nazivom Handwriting za koji je sljedeće godine osvojio tri diskografske nagrade Porin.
U julu 2002. godine Matija je nastupio na jazz festivalu Montreux Jazz kao jedan od 11 finalista od ukupno 400 pijanista iz čitavog svijeta. Godine 2004. u nakladi izdavačke kuće Dallas Records objavljuje svoj album Tempera. Matija je na njemu snimio dvanaest Gibonnievih skladbi po vlastitom izboru. Sedam je izveo sam, dok je preostale pet obradio uz pomoć starog saradnika, s kojim svira u Boilers Quartetu, Mladena Barakovića (kontrabas) i Borne Šercara (bubnjar i perkusionist). Programiranje je napravio Silvio Pasarić.
Godinu dana kasnije za istog izdavača objavljuje album Drugi pogled koji sadrži najpopularnije skladbe njegovog oca Arsena Dedića poput Sve te vodilo k meni, Kuća pored mora, Ni ti ni ja, Ne plači, Razgovor s konobarom i Moderato cantabile. Zajedno s belgijskim kontrabasistom Jean-Louis Rassinfosseom i češkim bubnjarom Marekom Patrmanom 2006. godine snimio je album Visiting Brussels. Na albumu Life of Flowers, na kojem svira s muzičarima raznih stilova, uz vlastite izvodi i skladbe Dore Pejačević.
(Vijesti.ba)