Usamljenost povećava rizik od brojnih bolesti, uključujući moždani i srčani udar, dijabetes, depresiju, anksioznost, a u krajnjem slučaju može dovesti i do samoubojstva. Također, WHO ističe da su usamljeni tinejdžeri čak 22% skloniji lošijem školskom uspjehu u odnosu na vršnjake koji nisu usamljeni.
Odrasle osobe koje se osjećaju usamljeno često imaju poteškoće u pronalasku ili zadržavanju posla.
Vivek Murthy, suprepresjedavajući komisije WHO-a, usamljenost opisuje kao “bolan i subjektivan osjećaj koji nastaje kada su naši odnosi sa drugima slabiji nego što nam je potrebno”. S druge strane, društvena izolacija je objektivno stanje s manjim brojem društvenih kontakata i interakcija.
Procjenjuje se da je svaka treća starija osoba i svaki četvrti adolescent društveno izoliran. Uzroci ove pojave su brojni, uključujući bolesti, loše obrazovanje, niske prihode, život u samoći, nedostatak prilika za druženje, te sve veće oslanjanje na digitalne tehnologije.
Murthy naglašava da su ljudi hiljadama godina komunicirali ne samo riječima, već i govorom tijela, izrazima lica i tonom glasa, a ti oblici komunikacije gube se kada se oslanjamo samo na mobilne telefone i društvene mreže.
(Vijesti.ba)