Izvoz poljoprivredno-prehrambenih proizvoda iz BiH na inozemna tržišta prošle je godine iznosio 1,1 milijardu KM, dok je vrijednost uvoza bila višestruko veća – čak 4,9 milijardi KM. Navedeno je to u analizi vanjskotrgovinske razmjene poljoprivredno-prehrambenih proizvoda BiH sa svijetom za 2024. godinu, Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH. Stopa pokrivenosti uvoza izvozom iznosila je svega 22%. To znači da BiH gotovo četiri puta više hrane uvozi nego što je izvozi, piše vecernji.ba.
Bh. proizvodnja na rubu opstanka
U strukturi našeg izvoza dominiraju proizvodi poput mlijeka, smrznute maline, pšeničnog brašna, konzerviranih proizvoda, dok su prerađeni proizvodi poput kečapa, keksa itd. manje zastupljeni. Za razliku od izvoza, u uvozu dominiraju prerađeni proizvodi poput vode, piva dobivenog od slada, cigareta, bezalkoholnih pića, goveđeg mesa, zatim primarnih proizvoda poput šećera za rafiniranje, kave i dr. – Iako i izvoz i uvoz bilježe rast, razlika u njihovoj vrijednosti od 3,8 milijardi KM upućuje na činjenicu da BiH ne proizvodi dovoljno hrane kako bi zadovoljila potrebe vlastitog stanovništva i nedostaje joj dovoljnih količina sirovina za preradu – naveli su iz Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH. Zanimljiv je podatak da je uvezeno goveđih svježih ili rashlađenih prednjih četvrtina u vrijednosti od 154,3 milijuna KM. Uvoz tih proizvoda veći je za tri posto u usporedbi s prethodnom godinom, dok je ta razlika značajno veća, i to za 95 posto, u usporedbi s 2020. godinom. Da BiH postaje sve ovisnija o uvozu hrane, upozoravaju stručnjaci i poljoprivredni proizvođači. Unatoč bogatim prirodnim resursima i povoljnim klimatskim uvjetima, domaća poljoprivreda suočava se s brojnim izazovima, uključujući nedostatak sustavne podrške, neuređeno tržište i sve veći pritisak stranih proizvoda. Uvoz dominira u gotovo svim kategorijama: od voća i povrća do mesa, mlijeka i prerađevina. Supermarketi su preplavljeni robom iz Srbije, Hrvatske, Njemačke, Turske i drugih zemalja, dok domaći proizvodi teško pronalaze svoje mjesto na tržištu. – Ne možemo konkurirati cijenama jer naši proizvođači nemaju iste subvencije kao kolege u EU. Uz to, troškovi goriva, repromaterijala i radne snage stalno rastu – kaže poljoprivrednik iz Gradačca koji uzgaja papriku i rajčicu i dodaje: – Ako se ovako nastavi, mnogi će dići ruke od proizvodnje.
Ekonomisti ističu da BiH još uvijek nema jasnu, dugoročnu strategiju za razvoj agrara. Entitetske politike često su neusuglašene, a državna koordinacija minimalna. – Bez konkretnih mjera, poput većih poticaja, zaštite domaće proizvodnje i ulaganja u infrastrukturu i edukaciju, BiH će postati u potpunosti ovisna o hrani iz uvoza – upozoravaju stručnjaci.
Pitanje prehrambene samodostatnosti postaje ključno i iz perspektive nacionalne sigurnosti. Rat u Ukrajini, poremećaji u globalnim lancima opskrbe i klimatske promjene pokazali su koliko zemlje mogu biti ranjive kada ovise o tuđim zalihama. Ako dođe do nestašice ili zatvaranja tržišta, BiH neće imati kapacitete za nahraniti vlastito stanovništvo. Vrijeme je da se ozbiljno zapitamo tko će nas hraniti za pet ili deset godina. Rješenje, kažu stručnjaci, leži u revitalizaciji sela, povećanju subvencija, modernizaciji proizvodnje i promociji domaće hrane. Također, potrebna je edukacija potrošača o važnosti kupnje lokalnih proizvoda. Dok iz dana u dan raste uvozna ovisnost, broj poljoprivrednika u BiH opada. Ako se trenutačni trendovi nastave, zemlja bi mogla izgubiti ne samo ekonomski potencijal već i svoju prehrambenu suverenost. Pad broja registriranih poljoprivrednika iznosi čak 18% u posljednjih pet godina. Potencijali BiH za proizvodnju hrane su značajni, ali većim dijelom nedovoljno iskorišteni. Ukupna površina poljoprivrednog zemljišta iznosi oko 2,5 milijuna hektara, što čini više od 50% ukupne površine zemlje. Od toga je obradivo zemljište (oranice i vrtovi) oko 1,1 milijun hektara, ali samo 50 – 60% aktivno se koristi. Ogroman dio zemljišta je zapušten. BiH ima raznovrsnu klimu: umjerenu kontinentalnu, mediteransku (na jugu) i planinsku, što omogućava uzgoj različitih kultura, od žitarica i voća do povrća i vinove loze. Dobra opskrbljenost vodom – mnoge rijeke, izvori i jezera omogućavaju navodnjavanje, ali sustavi za navodnjavanje su zastarjeli i rijetko korišteni. Plodno zemljište u Posavini, Semberiji, Lijevče polju, dolini Neretve i Hercegovini pruža izvrsne uvjete za intenzivnu poljoprivredu.