Avdo Avdić je prvi u medijsko propagandnom štabu SDfA to prepoznao i javno napisao, a sada to vide i posljednji politički slijepci – opstanak i ostanak Sebije Izetbegović u vrhu SDA i njena samopreuzeta uloga udarne pesnice stranke, vode SDA u izborni poraz u oktobru i debakl plana o skorom povratku na vlast, piše raport.ba.
Ko nosi hlače
Još gore – agresivni nastupi Bakirove supruge, javno ponižavanje i dehumaniziranje političkih protivnika i primitivni mahalaški jezik kojim se pritom služi, mogli bi biti priprema terena za njenu moguću kandidaturu za bošnjačkog člana Predsjednistva BiH. A to ujedno sugerira da je ona kadrovski i organizaciono potpuno preuzela stranku, odnosno da u porodici Izetbegović ipak ona nosi hlače i da Bakir očito nema hrabrosti da još jednom stane na crtu Denisu Bećiroviću.
Posebno nakon objave predsjednika, do jučer sestrinske Stranke za BiH, Semira Efendića, da i on hoće u fotelju u kojoj je nekad sjedio Bakirov otac Alija.
Doduše, ma koliko veliki bili Efendićeva ambicija i ego, masovnija podrška njegovoj želji da napokon bude prvi u Bošnjaka teško može preći granice Sarajevskog kantona. Ali, procjene su da on i kapom i šakom uzima potencijalne glasove SDA-ovom kandidatu i tako znatno povećava šanse da Bećirovic dobije još jedan mandat u Predsjedništvu BiH.
S druge strane, dok im ispred nosa prolazi Efendićevo miniranje opozicionog bloka i Sebijino urnisanje svakog glasa razuma i otpora unutar same SDA, mediji pod SDfA kontrolom rone krokodilske suze za sudbinom i ideološkom orijentacijom SDP-a pod komandom Nermina Nikšića, uporno i pristrasno negirajući bilo kakav uspjeh federalne Vlade koju on vodi, fabricirajući nepostojeće afere i ‘otkrivajući’ tobožnje nepomirljive sukobe unutar SDP-a, iako je ta stranka još prošle godine na Kongresu izabrala novo rukovodstvo, tri zamjenika i predsjednika, novi Glavni odbor, te nove članove Predsjedništva partije, bez glasnijih javnih trzavica i disonantnih tonova.
Crvene krpe
Nedvojbeno je da ta vrsta orkestrirane satanizacije Nikšića i SDP -a izaziva kontraefekat i mobilizaciju biračkog tijela ljevice, a Sebija i Semir u tome dosta uspješno igraju ulogu crvenih krpa koje bude i dižu na noge i najuspavanije glasače i simpatizere građanskih, antinacionalističkih stranaka.
Semir svojim šovinističkim napadima na prvake SDP-a srpske nacionalnosti – Vojina Mijatovića prije svih drugih – i izjavama da je i samo postojanje SDP-a najveći problem i prijetnja opstanku države BiH, a Sebija svakodnevnim skandaloznim statusima na društvenim mrežama – čime se polako pretvara u novog Faću – u kojima pokazuje patološku mržnju i neprikrivenu želju za osvetom vlasti Trojke zbog izgubljenih pozicija, privilegija i moći.