U dosad najvećoj studiji, provedenoj na gotovo 700.000 osoba, navodi se da više od polovine identificiranih genetskih varijanti (39) ranije nikada nije bilo povezivano s ovim poremećajima, prenosi Ansa.
Analiza, objavljena u časopisu Nature Human Behaviour, omogućava bolje razumijevanje genetske osnove anksioznih poremećaja i načina na koji oni djeluju zajedno s drugim važnim faktorima, poput životnih iskustava i društvenog okruženja.
Kako se navodi, mnogi geni koje su istraživači identificirali posebno su aktivni u mozgu i učestvuju u načinu na koji nervne ćelije međusobno komuniciraju.
Također su uočene brojne genetske povezanosti između anksioznosti i drugih mentalnih i fizičkih stanja, poput depresije, sindroma iritabilnog crijeva, hronične boli, koronarne arterijske bolesti, endometrioze i migrena.
Glavna autorica studije, Brittany Mitchell iz australskog instituta, istakla je da ove povezanosti ukazuju na snažnu vezu između mentalnog i fizičkog zdravlja te da rezultati istraživanja otvaraju važna pitanja za buduće studije.
„Važno je naglasiti da osoba s visokim genetskim rizikom možda ipak neće razviti anksioznost, dok bi osoba s niskim genetskim rizikom mogla. Međutim, razumijevanje tog rizika moglo bi nam pomoći da identificiramo ljude koji su najosjetljiviji na utjecaje okoline, što bi u konačnici moglo doprinijeti efikasnijim strategijama prevencije i liječenja“, zaključila je ona.
(Vijesti.ba)