Nova velika studija koju je proveo tim sa Emory University ukazuje na zabrinjavajuću povezanost između dugotrajne izloženosti zagađenom zraku i povećanog rizika od razvoja Alzheimerove bolesti.
Istraživanje dodatno produbljuje razumijevanje načina na koji faktori okoliša utiču na zdravlje mozga, posebno kod starijih osoba.
Alzheimerova bolest, kao progresivni degenerativni poremećaj mozga, najčešće se javlja u srednjoj i starijoj životnoj dobi. Karakteriše je postepeni i nepovratni gubitak pamćenja, poremećaj govora, dezorijentacija u vremenu i prostoru te, u uznapredovalim fazama, potpuni gubitak sposobnosti samostalnog života. Procjenjuje se da u svijetu s ovom bolešću živi oko 57 miliona ljudi, a ona čini između 60 i 70 posto svih slučajeva demencije.
Iako su zagađenje zraka, moždani udar, povišen krvni pritisak i depresija već ranije prepoznati kao faktori rizika, do sada nije bilo jasno da li zagađeni zrak djeluje posredno – preko drugih hroničnih stanja – ili direktno oštećuje moždano tkivo.
Američki istraživači analizirali su podatke gotovo 27,8 miliona korisnika programa Medicare starijih od 65 godina u periodu od 2000. do 2018. godine. Fokus je bio na dugoročnoj izloženosti finim česticama PM 2,5 i učestalosti dijagnoze Alzheimerove bolesti, uz kontrolu drugih hroničnih oboljenja.
Rezultati su pokazali jasnu povezanost: veća izloženost česticama PM 2,5 znači i veći rizik od razvoja Alzheimerove bolesti. Veza je bila izraženija kod osoba koje su ranije pretrpjele moždani udar, dok hipertenzija i depresija nisu značajno pojačavale negativan efekat zagađenja. To upućuje na zaključak da zagađenje zraka primarno djeluje direktno na mozak, a ne isključivo posredno putem drugih bolesti.
Čestice PM 2,5 su mikroskopske, promjera manjeg od 2,5 mikrometara, i nastaju sagorijevanjem fosilnih goriva, u saobraćaju, industriji i tokom grijanja. Zbog svoje veličine mogu proći kroz pluća u krvotok, a potom potencijalno dospjeti i do mozga. Dugotrajna izloženost povezuje se s povećanim rizikom od srčanih i moždanih udara, hroničnih plućnih bolesti, raka pluća, ali i s padom kognitivnih sposobnosti i smanjenjem zapremine mozga.
Problem zagađenja zraka posebno je izražen u zemljama regiona tokom zimskih mjeseci, kada termoelektrane na ugalj rade punim kapacitetom, a domaćinstva koriste zastarjele sisteme grijanja. Posljedice nisu samo ekološke, već i ozbiljno javnozdravstveno pitanje.
Nova analiza dodatno potvrđuje da unapređenje kvaliteta zraka ne predstavlja samo pitanje zaštite okoliša, već i ključnu strategiju za očuvanje kognitivnog zdravlja, posebno kod starije populacije. Smanjenje izloženosti finim česticama moglo bi dugoročno doprinijeti i smanjenju učestalosti demencije, uključujući Alzheimerovu bolest.
(Vijesti.ba)