Bihać je grad čije uspomene čuvaju ljudi koji su ga oblikovali rukama i idejama. Među njima, Jusuf Lonić zauzima posebno mjesto – kao lider omladinskog pokreta, organizator kulturnih i radnih akcija i promotor umjetnosti.
On je decenijama bio svjedok i graditelj jednog zlatnog razdoblja kada je grad rastao u ritmu zajedništva i stvaralaštva. Njegova priča otkriva kako je vizija, predanost i upornost običnih građana mogla ostaviti trajne tragove u svakom kutku grada.
Od spomen-reljefa na Kapetanovoj kuli do prvih simpozija i izložbi koje su Bihać pozicionirale na kulturnoj mapi tadašnje Jugoslavije, do zgrade Doma USAOJ-a, današnjeg Kulturnog centra Bihać, prvih medija u gradu na Uni i kontinuiranom radu na unapređenju njegovog kulturnog života.
– Trogodišnje predsjedavanje Opštinskom konferencijom narodne omladine Bihać obilježeno je nizom radnih akcija i kulturno-zabavnih događaja. Pored odlazaka naših omladinaca na izgradnju objekata od republičkog značaja, u sjećanju mi je ostala radna akcija čiji rezultati i danas svjedoče o našoj predanosti – prisjeća se Lonić.
Radi se, kaže, o akciji postavljanja spomen-reljefa na zidinama Kapetanove kule, gdje su omladinci, u smjenama, zajedno s majstorima, posao završili u rekordnom roku.
– Duh zajedništva, rada i stvaranja bio je smisao života tadašnje omladine – dodaje Lonić.
Bihać se gradio ne samo betonom i kamenom, već i muzikom i umjetnošću. Lonić ističe značaj Bihaćkog plesnog orkestra, Kluba likovnih radnika i izložbi domaćih i jugoslovenskih umjetnika, poput Đure Tiljka, Ismeta Mujezinovića i Fadila Hadžića. Posebno ponosan sjeća se prvog simpozija kipara u Bihaću.
– Djela Ante Dabre, Save Sandića, Marije Ujević i Ratka Petrića i danas krase dijelove centra grada. Kiparica Angelina Gatalica je svoj ‘Golub mira’ darovala predsjedniku Titu, a danas se nalazi u Muzeju ‘25. maj’ u Beogradu – priča Lonić.
Jedan od simbola njegove epohe je izgradnja Doma USAOJ-a, današnjeg Kulturnog centra Bihać.
– Ideja je začeta u Komitetu narodne omladine i usvojena od omladinskog foruma u Beogradu. Nastala je i brošura ‘Lijepo stoji partizanska bluza’, distribuirana u 65.000 primjeraka širom zemlje, što je bio dokaz da Bihać ima prijatelje i ugled – kaže Lonić.
On se sjeća i umjetnika koji su oblikovali Bihać, poput kipara Vladimira Herljevića s pet bisti i spomen-reljefom na Kapetanovoj kuli, slikarice i pjesnikinje Cate Dujšin-Ribar, te brojnih patriota poput Mike Tripala, Branka Ćopića i Hamze Hume koji su pomagali Bihać u teškim vremenima.
– Dolaskom Šuhreta Fazlića i Elvedina Sedića na čelo grada, počinje renesansa Bihaća. Promjenama u vlasti i stručnim radom ostvaruju se vidici boljeg života. Moj zadnji san bio bi ispitivanje porijekla imovine i revizija svih diploma, bila bi to terapija koja bi zaliječila otvorene rane od glave do pete – zaključuje Lonić.
Njegove riječi ostaju poput reljefa na Kapetanovoj kuli, podsjetnik da pravi temelji grada uvijek počivaju u ljudima koji mu daruju svoje srce.
(Vijesti.ba / Fena)

