Bišćanin Nermin Stambolija, borac Armije Republike Bosne i Hercegovine, ratni vojni invalid sa 40 posto invaliditeta, dugogodišnji sportski radnik, fotograf i društveni aktivista, ponovo se našao u središtu teške životne i pravne borbe koja traje gotovo tri decenije.
Nakon skoro 30 godina života u istom stanu u Bihaću, Stamboliji sada zvanično prijeti deložacija.
Kako je ranije naveo u javnom obraćanju, Stambolija sa suprugom i djecom u spornom stanu živi od 1996. godine, kada mu je, prema njegovim riječima, stan dodijeljen na korištenje od strane Željeznica Federacije BiH. Tokom godina, njegov stambeni status se mijenjao, ali je, kako tvrdi, sve vrijeme uredno plaćao kiriju i poštovao ugovorne obaveze, nastojeći osigurati minimum stabilnosti za svoju porodicu.
Nakon smrti prijeratnog korisnika, stan je vraćen u vlasništvo Željeznica FBiH, a Stambolija je nastavio koristiti stan na osnovu privremenih ugovora. U međuvremenu je, kako navodi, izgubio status raseljenog lica, čime su mu dodatno sužene mogućnosti institucionalne zaštite i pravne pomoći.
Situacija je kulminirala nakon što je Općinski sud u Bihaću odbio njegov tužbeni zahtjev, čime je presuda postala pravosnažna i izvršna. Na osnovu te odluke, Željeznice Federacije BiH su mu uputile zvaničan poziv za predaju stana, u kojem se jasno navodi da je dužan napustiti stan i predati ga vlasniku u roku od 30 dana od dana prijema dopisa.
U službenom aktu, čija je kopija dostavljena javnosti, navodi se da je JP Željeznice FBiH vlasnik stana, te da će, ukoliko Stambolija ne postupi po nalogu, biti pokrenut postupak prinudnog iseljenja. U dopisu se dalje precizira da je obavezan javiti se nadležnoj službi radi dogovora o terminu primopredaje stana.
Drugim riječima, nakon gotovo tri decenije života na istoj adresi, ratni vojni invalid i njegova porodica sada imaju samo mjesec dana da pronađu novo rješenje, bez ponuđene alternative ili privremenog smještaja.
Stambolija ne krije razočarenje i ogorčenost. Ističe da je u proteklim godinama ulagao značajna sredstva, vodio sudske sporove koje je izgubio, te danas ostao bez ikakve imovine.
„Nakon skoro 30 godina korištenja stana, ponovo sam doveden u situaciju da budem izbačen na ulicu. Nemam ništa, ni ja ni moja porodica“, poručuje Stambolija, dodajući da je posebno ponižavajuće to što su više članova njegove porodice bili dugogodišnji radnici Željeznica.
Ipak, naglašava da ne traži poseban tretman, već zakonit i transparentan postupak. Kao moguće rješenje predlaže raspisivanje javnog konkursa za dodjelu stana, uz jasno bodovanje i javni uvid u dokumentaciju.
„Neka se raspiše konkurs, neka se boduje, pa da vidimo ko ima veće pravo. Spreman sam sve iznijeti javno“, ističe.
Slučaj Nermina Stambolije još jednom otvara bolno pitanje odnosa institucija prema borcima, ratnim vojnim invalidima i ljudima koji su decenijama živjeli u pravnoj i egzistencijalnoj neizvjesnosti, čekajući rješenja koja, za mnoge, nikada nisu stigla.