Ali prije nekoliko stoljeća, većina ljudi je jela samo dva puta dnevno. U nekim kulturama, čak je i samo jedan obrok dnevno bio norma. Čak i kada se to jelo, uveliko se razlikovalo.
Ideja o tri fiksna obroka je relativno moderan izum – oblikovan više industrijom, radnim tempom i navikom nego bilo kakvom stvarnom potrebom. Uostalom, našem tijelu nisu potrebna tri obroka dnevno.
Kao što pokazuje pogled unazad na historiju, struktura naše prehrane dugo vremena nije bila fiksna. Naprotiv: oblikovale su je regionalne razlike, godišnja doba, glad i društvene klase ili uslovi rada.
U predindustrijsko doba, sunčeva svjetlost, ciklusi žetve i fizički rad određivali su ritam jedenja. Oni koji su ljeti išli u žetnju sijena ili žitarica često su imali hranu donesenu direktno na polja. Ljudi su jeli kada su imali vremena. Fiksni raspored obroka nije bio uobičajen. Danas ljudi koji govore o tradicionalnoj ishrani često romantiziraju sliku koja nikada nije postojala u ovom obliku.
„Tri obroka su nusprodukt industrijskog doba“, objašnjava austrijski historičar Ernst Langthaler, profesor na Univerzitetu Johannes Kepler u Linzu. Tek je s industrijalizacijom svakodnevni život postao precizno tempiran – a s njim i vrijeme obroka. Fabrički radnici bili su podvrgnuti strogom vremenskom režimu, s jasno definisanim smjenama i kratkim pauzama. Ručak je također morao biti efikasan: na primjer, sendvič s džemom – puno šećera za brzu energiju.
Istovremeno, srednja klasa se uspostavljala, a s njom i novi običaji. Porodica se predstavljala kao emocionalna zajednica. Zajedničko jedenje postalo je ritual za ovu klasu i simbol reda i kohezije, kao i izraz novog načina života. Ubrzo su i porodice radničke klase usvojile ova ponašanja srednje klase. Tako je model tri obroka također postao kulturni obrazac.
Ali danas, ova struktura ponovo sve više narušava. Mnogi ljudi odgađaju ručak do večeri ili potpuno odustaju od redovnih obroka. U takozvanoj kulturi grickalica, koja je nastala prvenstveno u SAD-u, ljudi jedu kad god im vrijeme i apetit dozvoljavaju – u pokretu, sami ili između obroka.
(Vijesti.ba)