Životni vijek ljudi posljednjih decenija značajno se produžio, ali to ne znači nužno i više godina provedenih u dobrom zdravlju.
Upravo zbog toga naučnici širom svijeta pokušavaju otkriti zbog čega pojedini ljudi ne samo da dožive duboku starost, već i duže ostanu vitalni i bez ozbiljnijih zdravstvenih tegoba.
Novo istraživanje predstavljeno na godišnjoj konferenciji Evropskog društva za humanu genetiku u Göteborgu moglo bi ponuditi dio odgovora. Istraživači su proučavali porodice u kojima se dugovječnost pojavljuje kroz više generacija, pokušavajući otkriti postoje li nasljedni faktori koji doprinose zdravijem starenju.
Za razliku od ranijih istraživanja koja su se fokusirala na pojedince, ovaj put analizirane su porodice s više dugovječnih članova, odnosno grupe braće i sestara kod kojih je dug život zajednička karakteristika. Takav pristup omogućio je naučnicima da lakše razlikuju utjecaj genetike od faktora poput načina života, okruženja ili socioekonomskih prilika.
Posebnu pažnju privukli su rezultati Studije dugovječnosti iz Leidena u Nizozemskoj. Prema riječima doktorskog istraživača Paskvalea Pitera iz tima profesorice Eline Slagboom, ranija istraživanja pokazala su da potomci dugovječnih roditelja razvijaju kardiometaboličke bolesti u prosjeku čak 13 godina kasnije u odnosu na njihove partnere čiji roditelji nisu živjeli toliko dugo.
Analizom genoma 212 porodica naučnici su uspjeli suziti potragu na četiri dijela genoma koji sadrže oko 350 potencijalno važnih gena, umjesto da analiziraju svih približno 20.000 ljudskih gena.
Daljnja istraživanja izdvojila su 12 rijetkih genetskih varijanti koje bi mogle igrati važnu ulogu u zdravom starenju. Posebno se izdvojio gen CGAS, koji je i ranije povezivan s procesima starenja i regulacijom upalnih reakcija u organizmu.
Stručnjaci smatraju da određena varijanta ovog gena može pomoći u održavanju ravnoteže imunološkog sistema. Drugim riječima, mogla bi ublažiti pretjerane upalne procese koji doprinose razvoju brojnih bolesti povezanih sa starenjem, a da pritom organizam i dalje ostane sposoban boriti se protiv infekcija i popravljati oštećenja ćelija.
Ipak, istraživači naglašavaju da je riječ tek o početku. Potpuno blokiranje djelovanja gena CGAS moglo bi povećati rizik od infekcija ili razvoja određenih vrsta raka, dok njegova pretjerana aktivnost može dovesti do hroničnih upala.
Sljedeći korak istraživanja bit će testiranje otkrivene genetske varijante na kili ribama, koje zbog veoma kratkog životnog vijeka predstavljaju idealan model za proučavanje procesa starenja.
Prema riječima profesora Alexandrea Reymonda, predsjednika konferencije koji nije učestvovao u istraživanju, ovakvi rezultati mogli bi pomoći naučnicima da bolje razumiju biološke procese koji omogućavaju ne samo duži život, nego i duži period proveden u dobrom zdravlju.
Iako je potrebno još mnogo istraživanja prije nego što se dođe do konkretnih terapija ili primjene u medicini, ovo otkriće predstavlja važan korak u razumijevanju zašto neke porodice kroz generacije uspijevaju zadržati vitalnost i zdravlje znatno duže od prosjeka.
(Vijesti.ba)