Jedan tim napreduje, ispunjava ciljeve i održava motivaciju, dok drugi stagnira, suočava se s konfliktima i ne uspijeva ostvariti ni osnovne planove. Postavlja se ključno pitanje: u čemu je razlika?
Kultura povjerenja i otvorene komunikacije
Uspješni timovi karakterišu se visokim nivoom međusobnog povjerenja i otvorenom komunikacijom. Članovi takvih timova osjećaju se slobodnim izraziti mišljenje, postavljati pitanja i iznositi neslaganja bez straha od osude ili posljedica. Nasuprot tome, u disfunkcionalnim timovima često vlada atmosfera nesigurnosti i prikrivene tenzije, gdje se problemi guraju pod tepih i gdje članovi više razmišljaju o očuvanju pozicije nego o doprinosu timu.
Liderstvo koje inspiriše, a ne komanduje
Uspješan tim gotovo uvijek ima lidera koji zna voditi primjerom, slušati svoje saradnike i prepoznati njihove potrebe. Takvi lideri motivišu, usmjeravaju i kreiraju prostor za rast. S druge strane, autoritarno vođenje koje se oslanja na naredbe i kritiku bez konstruktivne povratne informacije često guši inicijativu i kreativnost, što vodi ka stagnaciji.
Jasna podjela odgovornosti i zajednička vizija
Kada su uloge unutar tima jasno definisane, a svi članovi razumiju širu sliku i zajednički cilj, lakše je održati fokus i efikasnost. Uspješni timovi funkcionišu kao usklađen mehanizam, dok u loše strukturiranim timovima dolazi do preklapanja odgovornosti, konfuzije i nerazumijevanja, što usporava napredak.
Psihološka sigurnost kao ključna komponenta
Termin “psihološka sigurnost” označava uvjerenje članova tima da mogu slobodno govoriti, iznositi ideje i priznati greške bez straha od ismijavanja ili kazne. Timovi koji uživaju ovakvu sigurnost brže uče, efikasnije rješavaju probleme i grade jače međuljudske veze. U timovima gdje to nije slučaj, greške se prikrivaju, ideje ostaju neizrečene, a napredak je spor i neizvjestan.
Stalno učenje i prilagodljivost
Uspješni timovi ne zadovoljavaju se statusom quo. Oni uče, analiziraju i prilagođavaju se promjenama. Imaju razvijen sistem refleksije i evaluacije koji im omogućava da uče iz grešaka, dok manje uspješni timovi često ponavljaju iste obrasce ponašanja, nesvjesni vlastitih slabosti.
Razlika između tima koji uspijeva i onog koji stagnira rijetko leži u tehničkim resursima ili alatima. Ključ je u ljudima – u međuljudskim odnosima, načinu vođenja, kulturi unutar tima i spremnosti na zajednički rast. Investiranje u međuljudske vještine, razvoj liderstva i izgradnju zdrave timske dinamike može biti odlučujući faktor koji određuje da li će tim postati primjer uspjeha ili ostati zaglavljen u prosječnosti.
(Vijesti.ba)