Studija podataka o mortalitetu iz 35 zemalja otkrila je da je tokom vrelog ljeta 2022. godine u Evropi zabilježeno 56 posto više smrtnih slučajeva povezanih s vrućinom među ženama nego među muškarcima.
Sličan trend pokazuju i noviji podaci iz Njemačke, gdje je zabilježena sezona s najviše smrtnih slučajeva od vrućine od 2016. godine, a i među njima je bilo više žena. Institut Robert Koch to pripisuje činjenici da žene čine veći udio u najstarijim dobnim skupinama, piše DW.
Jesu li krivi hormoni?
Mediji, međutim, naglasak često stavljaju na hormonalno tumačenje, prema kojem su ženska tijela lošije prilagođena vrućini jer se manje znoje, imaju više tjelesne masti, a progesteron im podiže bazalnu temperaturu.
Naučnici koji proučavaju utjecaj topline na ljudski organizam kažu da je to uglavnom netačno. „Sve u svemu, studije obično pokazuju tek neznatno veću osjetljivost na toplinu kod žena u usporedbi s muškarcima. To zapravo nije naročito snažan pokazatelj“, kaže Alexandra Schneider s instituta Helmholtz u Minhenu.
Male razlike postoje: žene imaju nižu stopu znojenja, manju površinu kože u odnosu na veličinu tijela i drugačiju raspodjelu masti, što utječe na termoregulaciju. Hormoni također imaju ulogu, ali neujednačeno tokom života.
Stvarni faktori rizika
Schneider ukazuje na jednu specifičnu grupu, a to su žene u postmenopauzi, kada raste kardiovaskularni rizik. Starije žene s postojećim srčanim oboljenjima, prema njenim riječima, vjerovatno su u najvećem riziku. No, čak ni u tim slučajevima ona ne smatra da je biologija glavni uzrok. „Životni uvjeti i društveno okruženje u kojem žene žive vjerovatno predstavljaju još veći rizik od samih razlika u hormonskom statusu.“
Toby Mindell, profesor na Univerzitetu Brock u Kanadi koji proučava ekstremne uvjete za ljudski organizam, smatra da je utjecaj biologije „preuveličan“. Prema Mindellu, ključni faktori koji određuju kako se osoba nosi s toplotnim valom su dob, veličina tijela, kondicija i nivo uobičajene fizičke aktivnosti, a ne biološki spol.
Znojenje je dobar primjer. Iako se žene manje znoje, to ih ne čini osjetljivijima jer to nadoknađuju na drugi način. „One puno bolje od muškaraca usmjeravaju krvotok prema koži, odnosno pokreću vazodilataciju“, objašnjava Mindell. Njihove krvne žile šire se učinkovitije i prenose toplinu na površinu, odakle ona isparava.
Trudnoća je još jedan primjer. Mnogi pretpostavljaju da je opasna, ali događa se suprotno. „Kako trudnoća napreduje, tijelo žene zapravo postaje bolje u podnošenju topline“, kaže Mindell. On povlači jasnu granicu između fiziologije i okolnosti. Postoje dobri razlozi zašto trudnice ne bi trebale obavljati težak fizički rad na otvorenom tokom ekstremnih vrućina, ali njihova tijela nisu uzrok tome.
Strukturni razlozi
Ako razlika nije primarno fiziološka, gdje je onda uzrok? Laurie Parsons, istraživač s koledža Royal Holloway Univerziteta u Londonu, proučava kako se toplotni stres manifestira u globalnoj ekonomiji – u građevinarstvu, tvornicama odjeće, poljoprivredi, transportu i uličnoj prodaji.
U svim tim sektorima, navodi Parsons, žene provode 30 do 50 posto više svog radnog vremena iznad praga toplotnog stresa nego muškarci. U građevinarstvu, kada se uspoređuju muškarci i žene na istom poslu, ta brojka raste na oko 50 posto. U zemljama poput Indije, Bangladeša ili Kambodže, žene čine ogroman dio radne snage u građevinarstvu i obično rade najteže, pomoćne poslove: miješaju malter, nose vreće cementa i prenose cigle na glavi po najjačem suncu.
Razlozi su, prema njegovim riječima, strukturne prirode. Žene za isti posao često nose više odjeće, a muškarci su samopouzdaniji kada traže pauzu. Tamo gdje je rad muškaraca vidljivo naporan, on se prepoznaje kao rizik od vrućine i nagrađuje odmorom. S druge strane, rad žena je ujednačeniji, manje očito iscrpljujući i za njega nema takvih olakšica.
Veća izloženost
Parsons to uspoređuje s razlikom između avionske nesreće i izloženosti azbestu: jedno je iznenadna, vidljiva katastrofa, a drugo je spora, stalna štetnost koju je lako previdjeti. „Toplotni stres kod muškaraca obično je taj uočljiviji rizik, gdje postoje relativno vidljivi trenuci fizičkog napora kojima se može upravljati“, kaže on. „Toplotni stres kod žena je stalno prisutan, ali puno manje vidljiv, jer nema tih istih očitih vrhunaca tokom radnog dana.“
Kada radna smjena završi, dodaje, muškarci se odmaraju, dok žene kuhaju, čiste i brinu o djeci. Vrućina također smanjuje zaradu. Parsons navodi da su radnici pod toplotnim stresom oko 30 posto manje produktivni u sektoru proizvodnje odjeće, što je, kako kaže, najlakše kvantificirati.
Na formalnim poslovima radnici to nadoknađuju dužim radnim vremenom tokom najtoplijeg dijela dana, što potiče „začarani krug“ pogoršanja zdravlja i pada produktivnosti. Samozaposleni nemaju takvu zaštitu i za njih toplotni stres jednostavno znači manji prihod, što se s vremenom odražava na cijelu porodicu. Prema riječima Laurieja Parsonsa, polazna pretpostavka je pogrešna. „Toplotni stres nije atmosfersko stanje“, zaključuje on. „To je društveno stanje koje se događa u određenim atmosferskim okolnostima.“
(Vijesti.ba)