Potreba za stalnim ugađanjem drugima i govoriti „da“ iako osjećamo unutarnje „ne“ sve je češći psihološki izazov modernog doba, a njegovi efekti mogu biti duboki i na ličnom i na profesionalnom planu.
Stručnjaci iz područja psihologije, psihijatrije i razvoja ličnosti slažu se da se ovaj obrazac ponašanja često razvija iz ranih iskustava, ali da postoje načini kako ga osvijestiti i promijeniti, čime se štiti emocionalno zdravlje i autentičnost.
Korijeni potrebe za ugađanjem
Psihologinja dr. Marija Petrović objašnjava da potreba za ugodjavanjem nije urođena osobina, već naučeni obrazac koji proizlazi iz iskustava djetinjstva.
“Djeca koja odrastaju u okruženju gdje je ljubav uvjetovana ponašanjem često razvijaju osjećaj da moraju uvijek zadovoljiti druge da bi bili prihvaćeni. Kasnije u odrasloj dobi to može rezultirati poteškoćama u postavljanju granica i izražavanju vlastitih želja”, kaže Petrović.
Slično ističe i klinička psihoterapeutkinja Ivana Kovač: “Takvi obrasci su način da izbjegnemo konflikte ili odbacivanje, ali na duže staze dovode do unutarnjeg nezadovoljstva i emocionalnog iscrpljivanja.”
Profesionalni aspekti i perfekcionizam
Psiholog za radnu učinkovitost, prof. dr. Marko Jurić, naglašava kako u poslovnom svijetu ovo ponašanje često vodi do preopterećenja i sindroma sagorijevanja.
“Ljudi koji ne znaju reći ‘ne‘ kolegama i nadređenima riskiraju da izgore jer stalno prihvaćaju dodatne zadatke i radno vrijeme bez odmora. Perfekcionizam dodatno pojačava tu dinamiku jer se radi o strahu da ćemo biti neadekvatni ili odbačeni ako ne ispunimo očekivanja”, govori Jurić.
On upozorava da takvo ponašanje negativno utječe ne samo na radnu učinkovitost, već i na opće zdravlje zaposlenika, uključujući probleme sa spavanjem, anksioznost i depresiju.
Emocionalne posljedice u bliskim odnosima
Stručnjakinja za porodične i partnerske odnose, psihologinja Ana Marić, ističe da u osobnim odnosima stalno govoriti „da“ dok osjećamo „ne“ često vodi do sukoba unutarnjih potreba i iskrivljene percepcije ljubavi i odanosti. „Mnogi ljudi brinu da će gubitkom svoje volje izgubiti i bliskost, ali istinska povezanost zahtijeva iskrenost i poštivanje osobnih granica. Bez toga dolazi do nakupljenog bijesa, pasivne agresije i osjećaja usamljenosti, čak i kad smo okruženi drugima.“
Kako naučiti reći ‘ne‘
Kao ključ za promjenu obrasca, psihoterapeutkinja Ivana Kovač predlaže osvještavanje vlastitih granica i postupno vježbanje izricanja malih „ne“ u sigurnim situacijama. „Važno je razumjeti da ‘ne‘ nije odbacivanje drugih, već briga o sebi. Psihološki, to ‘ne‘ je zapravo ‘da‘ našem unutarnjem miru i zdravlju.“
Profesor Jurić dodaje da jasne granice na poslu omogućuju bolje upravljanje vremenom i energijom, što dugoročno povećava produktivnost i zadovoljstvo.
Važnost podrške i samoprihvaćanja
Psihologinja Marija Petrović naglašava važnost traženja podrške kroz terapiju ili grupe za samopomoć. „Promjena starih obrazaca nije laka i zahtijeva strpljenje. No, svaki iskreni korak prema sebi vodi većoj slobodi, boljem mentalnom zdravlju i kvalitetnijim odnosima.“
Zaključno, stalno pristajanje i ugađanje drugima može biti znak dubokih emocionalnih potreba i strahova koji su se razvili kroz životne okolnosti. Svijest o tim procesima i aktivni rad na postavljanju granica predstavljaju temelj emocionalnog zdravlja i autentičnosti, što dovodi do ispunjenijeg i sretnijeg života.
(Vijesti.ba)