Ažurirano:
Večeras se oglasio na društvenim mrežama i još jednom se osvrnuo na oproštaj od reprezentacije.
Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:
“Teško je riječima opisati sve što sam osjećao ovih posljednjih dana.
Bura emocija i toliko misli u glavi, sve do sinoć, kada sam posljednji put prošao kroz tunel i izašao na teren, s kapitenskom trakom oko ruke i zastavicom naše reprezentacije u rukama.
Prije šest mjeseci, na ovom istom stadionu, pred našim ljudima, doživio sam jednu od najvećih radosti u karijeri – plasman na Svjetsko prvenstvo po drugi put.
Sinoć je bilo posebno. Osjećao sam ljubav svuda oko sebe – s tribina, od saigrača i svih ljudi koji su bili dio ovog puta. Pokušao sam upiti svaki trenutak: himnu, lica, glasove, emocije.
Znao sam da će ovaj trenutak doći, ali mislim da za njega nikada ne možeš biti potpuno spreman.
Ništa u mojoj fudbalskoj karijeri nije mi značilo koliko igrati za svoju zemlju.
Skoro dvadeset godina toliko je ljudi bilo dio ovog puta.
Svim mojim trenerima, saigračima, članovima stručnog štaba i ljudima iz Saveza – hvala vam za sve što smo zajedno prošli i za sve što ste dali ovoj reprezentaciji.
Našim navijačima – ponosan sam što sam se na terenu uvijek osjećao kao jedan od vas. Hvala vam na ljubavi i podršci, kod kuće i na gostovanjima.
Mojoj porodici – roditeljima, sestri, mojoj Amri i našoj voljenoj djeci – bez vaše ljubavi, strpljenja i podrške ništa od ovoga ne bi bilo moguće.
Hvala vam svima od srca.
Danas se završava najemotivnije poglavlje moje sportske priče.
Ali i kada više nisam na terenu, uvijek ćete me pronaći na istoj strani – strani naše jedne i jedine Bosne i Hercegovine”.
(Vijesti.ba)