Tuga za prerano preminulim 19-godišnjim Tarikom Hadžiabdićem ne jenjava ni danima nakon njegove tragične smrti u teškoj saobraćajnoj nesreći kod Modriče. Posebno potresne bile su riječi njegove majke Šejle, koja se od svog sina oprostila emotivnom porukom koja je rasplakala hiljade ljudi.
„Dragi moj sine, ljubavi mamina najveća, dušo moje duše, znam da ti ponekad nije bilo lako u životu, ali bez obzira na sve odrastao si u predivnog mladog čovjeka i dijete za poželjeti.
Bili smo kao mama i sin, ali i brat i sestra, jedno drugom najveća podrška i zaštita. Bio si moj ponos i sve na svijetu“, napisala je neutješna majka.
„Halali mami ako možeš što ti nije ispunila sve želje na ovom svijetu. Sve što je bilo, bilo je zbog tebe i sve za tebe. Živjela sam za tebe. A što je najbitnije, znaš koliko sam te voljela“, poručila je Šejla za Crnu-Hroniku.
Oni koji su poznavali ovu porodicu kažu da su Tarik i njegova majka bili neraskidivo povezani. Njihov odnos bio je mnogo više od klasične veze roditelja i djeteta – bili su najbolji prijatelji, najveća podrška jedno drugom i oslonac kroz život.
Šejla je posljednjih godina radila kao njegovateljica u Njemačkoj kako bi svom sinu omogućila bolju budućnost.
Kobnog dana, dok je bila na privremenom radu, na njen telefon stigla je poruka s Tarikovog mobitela koja je sadržavala lokaciju nesreće.
Isprva je pomislila da je riječ o neslanoj šali. Međutim, nakon druge poruke uslijedili su strah, panika i brojni pozivi koji su ubrzo potvrdili najgore slutnje. Odmah je kontaktirala agenciju za koju je radila, spakovala stvari i krenula prema Bosni, još uvijek ne znajući kakav će ishod zateći.
Veliki broj građana, prijatelja i rodbine prisustvovao je dženazi mladom Tariku. Posebno upečatljiv prizor bili su brojni mladi ljudi, njegovi školski prijatelji i drugovi, koji su ga ispratili noseći bijele ruže i bijele peškire, prema običaju kojim se u nekim krajevima ispraćaju mladi ljudi koji prerano napuste ovaj svijet.
Prijatelji ga pamte kao uvijek nasmijanog, vedrog i dobrog mladića koji je znao uveseliti svako društvo.
Jedan detalj posebno je dirnuo prisutne. Pas lutalica kojeg su Tarik i njegova majka hranili i o kojem su brinuli godinama pojavio se najprije u njihovom dvorištu nakon tragedije, a potom i na samoj dženazi. Pratio je povorku do mezarja, gdje je mirno ležao tokom ukopa i molitve.
Mnogi kažu da je dženaza bila među najmasovnijima koje Modriča pamti posljednjih godina. Na posljednji ispraćaj stigli su ljudi svih generacija, vjera i nacionalnosti, svjedočeći koliko je Tarik bio voljen i poštovan.