Zlato ima dugu reputaciju kao zaštita od inflacije, a entuzijasti ovog plemenitog metala često naglašavaju njegovu sposobnost da očuva vrijednost kroz vrijeme.
Jedan od najčešćih narativa među investitorima je da jedna unca zlata uvijek vrijedi koliko i kvalitetno muško odijelo.
Ova reputacija jedan je od razloga za nedavni rast cijene zlata. Dodatni faktori uključuju masovne kupovine od strane centralnih banaka koje žele diverzifikovati rezerve van američkog dolara, kao i investitore koji traže sigurnu luku u vrijeme geopolitičke i ekonomske nestabilnosti.
Međutim, postavlja se ključno pitanje – da li je zlato zaista najbolja zaštita od inflacije? Istorijski podaci daju mješovitu sliku. Dok je zlato u određenim periodima inflacije zaista donosilo solidne prinose, sirovine su pokazale konzistentnije performanse.
Šta historija kaže?
Sirovine, koje obuhvataju energente (naftu, gas), poljoprivredne proizvode (kukuruz, pšenicu, soju) i metale (zlato, srebro, bakar, platinu), generalno su bolje pratile inflatorne skokove. Tokom svih pet analiziranih inflatornih perioda, sirovine su nadmašile inflaciju. Zlato je to uspjelo u tri slučaja, ali je zaostajalo u druga dva.
Najbolje rezultate zlato je imalo tokom inflatornih udara 1970-ih godina, kao i u periodu od septembra 2007. do jula 2008, kada su rast cijena nafte i hrane, zajedno sa potražnjom iz tržišta u razvoju, podigli inflaciju preko 5%.
Nasuprot tome, zlato je podbacilo krajem 1980-ih, kada je inflacija u SAD-u porasla za oko 20%. U najnovijem inflatornom periodu (od sredine 2021. do marta 2023), iako je cijena zlata rasla, njegov kumulativni prinos bio je 13 procentnih poena manji u odnosu na indeks sirovina.
Zašto su sirovine pouzdanije?
Odgovor je jednostavan – mnoge sirovine su direktno uključene u potrošačke indekse cijena. Kada inflacija raste, cijene energije, hrane i osnovnih sirovina rastu zajedno sa njom, prenosi Ekapija. Osim toga, sirovine su usko povezane sa ekonomskim rastom – periodi snažnog rasta često podstiču veću potražnju i više cijene.
Zlato, s druge strane, više zavisi od faktora poput kamatnih stopa, geopolitičke neizvjesnosti i ponašanja centralnih banaka. Na primjer, u kasnim 1980-im, rast prinosa na obveznice učinio je ulaganje u zlato manje atraktivnim, jer ono ne donosi prihod.
Ostali faktori
Ako već ulažete u fondove koji prate široke indekse sirovina (kao što je Bloomberg Commodity Index), vjerovatno već imate i određenu izloženost zlatu – ovaj indeks sadrži oko 14% zlata.
Međutim, i zlato i sirovine su dugoročno značajno zaostajali za akcijama. Obe klase imovine prolazile su kroz višegodišnje cikluse slabih i jakih performansi, uz često visoku volatilnost i rizik od gubitaka.
Jedan od tehničkih izazova za ETF-ove koji ulažu u futures ugovore je “contango” – situacija u kojoj su cijene budućih ugovora više od trenutnih, što negativno utiče na prinos.
Zlato i dalje ima svoje mjesto u investicionim portfolijima – ali ne kao vodeći alat za zaštitu od inflacije. Sirovine, zahvaljujući svojoj direktnoj vezi sa potrošačkom korpom i ekonomskom aktivnošću, pružaju pouzdaniju zaštitu. Dugoročni investitori bi trebalo da ograniče udio i zlata i sirovina u portfoliju, ali ako je cilj konkretna zaštita od inflacije – sirovine su pametniji izbor.
(Vijesti.ba)