Kad Benjamin Natanjahu naredi nenajavljeni vojni napad na Iran – usred noći, kukavički i bez međunarodnog legitimiteta – to nije samo čin agresije. To je objava rata ne samo jednoj državi, već cijelom jednom identitetu. To je brutalni podsjetnik šta znači kad se moć otme razumu, a politika izgubi moralni kompas.
Piše: Mustafa Cerić
Da, Gaza je krik savjesti. Da, svako dijete zakopano pod ruševinama je rana na čelu čovječanstva. I da, Izrael ima pravo na sigurnost – ali ne i pravo da uništava sve oko sebe pod lažnom zastavom samoodbrane. A sada, kada isti premijer koji je zgazio Pojas Gaze i prijetio svakom ko govori arapski, okreće pogled ka i Iranu, i, koji li drskosti, ka Pakistanu, postaje jasno: ovo više nije sukob granica. Ovo je rat protiv časti i slobode.
Natanjahu ne brani Izrael. On ga vodi ka ambisu. Ne štiti Jevreje – on ih izlaže globalnoj mržnji i izolaciji. On ne nosi zastavu civilizacije – on je prlja krvlju nevinih.
Zato ovo više nije vrijeme šutnje. I nije više ni vrijeme teološkog brojanja krvnih zrnaca po mezhebu. Ovo nije trenutak da pitamo jedni druge da li si Sunnit ili Ši’it, Arap ili Adžem. Ovo je vrijeme da se pitamo: šta si učinio da se sačuva čast i sloboda Ummeta od Džakarte do Gaze, od Sarajeva do Teherana?
Natanjahu je neočekivano ujedinio ono što generacije nisu mogle: probudio je u muslimanima osjećaj da moraju zajedno. Ne zbog rata. Ne zbog mržnje. Nego zato što, ako ne budu jedan glas i jedna akcija – bit će niko i ništa.
Ummet se ne brani samo sabljom. Brani se jasnom riječju, jedinstvom vizije, solidarnošću u ime života, vjere, slobode, imetka i časti. Brani se znanjem, institucijama, i najvažnije – moralnim autoritetom. Jer ako nas danas svijet ne vidi kao civilizaciju, nego kao cilj, onda je vrijeme da ga podsjetimo ko smo – ali najprije da mi to sâmi sebi dokažemo – ko smo, šta smo i gdje smo, u kojem smo saffu – svom ili tuđem.
Vrijeme je da stanemo jedinstveno i uspravno. Bez izgovora. Bez međusobnih optužbi. Bez kompleksa ni prema Istoku ni prema Zapadu. Jedno tijelo. Jedna poruka. Jedan saff Ummeta radi časti i slobode Ummeta, radi naše djece i potomaka, kojima ne smijemo ostavljati dugove zbog kojih će nas proklinjati.
Ne zato što je neprijatelj pred vratima. Već zato što je Istina predugo stajala sâma da je shvatimo, prihvatimo i branimo.