Bivši predsjednik entiteta Republika Srpska Milorad Dodik više nema mandat i nove odluke koje eventualno donese ili potpiše nemaju pravno utemeljenje te na Ustavnom sudu lako mogu biti proglašene ništavnima.
No, ako i u slučaju predmeta u kojem je osumnjičen za napad na ustavni poredak Bosne i Hercegovine, tako i u slučaju pravosnažne presude zbog neprovođenja odluka visokog predstavnika Dodik negira i odbacuje takve odluke. Njegove poteze horski prati gotovo cijela vlada u RS-u, ponavljajući floskule o napadu na RS i braneći poziciju Dodika.
I mada svi pravni elementi govore kako cjelokupna Dodikova retorika, kojom negira presudu i činjenicu da je bivši predsjednik entiteta, on već najavljuje kako će interregnum narednih mjeseci pokušati iskoristiti kako bi zaštitio sebe, svoj imidž u javnosti RS-a, ali i imidž svoje politike i stranke na čijem je čelu još uvijek.
S Dodikom u političkom i pravnom pogledu više ne treba biti nikakve polemike jer je riječ o funkcioneru kojem je mandat oduzet. No, niti Dodikova sujeta to može prihvatiti, a niti mu to dozvoljava njegova politička ostavština, koju je gradio na velikom broju afera, sumnjivih radnji i svemu onome što mu se godinama stavlja na teret.
Ukoliko bi Dodik u ovom trenutku završio politički angažman, kao što djeluje nakon oduzimanja mandata, iako on to nikada neće prihvatiti, za njega je u realnim okvirima to idealan scenarij. Iz pozicije nekoga ko cijelu priču domaćoj javnosti pokušava prodati kao zavjeru, u kojoj je on žrtva i čovjek koji se borio za RS, ovakav rasplet je idealan. Jer odlazi u penziju jednostavno, sa i dalje netaknutim firmama i novcem kojeg je stekao na osnovu političkih pozicija uprkos brojnim sumnjama u legalitet onoga što je radio.
Čega se Dodik plaši
Najveći udarac koji Dodik može dobiti je da sa političke scene ode kao kriminalac koji je opljačkao i unazadio RS, a usput svoje bogatstvo znatno proširio. A da bi zaštitio svoju poziciju, Dodik očajnički, na bilo koji način mora biti vlast.
Stoga će Dodik narednih pola godine na različite načine pokušati sebe držati u fokusu javnosti i to kroz negiranje i odbacivanje presude protiv njega, zatim kroz najavu referenduma na kojem građane planira pitati da li prihvataju presudu i nametanja visokog predstavnika, ali i najavom bojkota izbora.
Za sve to Dodik ima i skoro punu podršku većine institucija u RS-u, počevši od policije, ali i ostalih službi. Razne opstrukcije koje najavljuje, iako nemaju nikakvo pravno utemeljenje Dodiku će poslužiti da i dalje bude centralno mjesto politike u RS-u i što je moguće više u takvom ambijentu dovede situaciju do općih izbora naredne godine. Jer Dodik se ne protivi prijevremenim izborima za predsjednika RS-a jer sumnja da će njegov kandidat pobijediti, već jer sebe želi držati na poziciji gdje je i dalje ključna figura. Onog trenutka, kada ga bilo ko zamijeni, Dodik i u javnosti RS-a postaje prošlost.
U tom kontekstu Dodiku će biti važno da na pozicijama ima sebi odane ljude, koji će ga i dalje štititi. Kako njega, tako i njegovu imovinu. I to je Dodikov strah koji je pozadina javne drame s odbacivanjem i negiranjem presude, iako je Dodik svjestan da pleše zadnji ples.
A da je to tako najpreciznije ilustruje činjenica da je Dodik od februara do juna ove godine negirao Sud i Tužilaštvo BiH pa se na kraju pojavio i sud nazivao časnim, a tužilaštvu dao izjavu. U istom periodu Dodik je donio zakone kojima je planirao krivični goniti one koji sarađuju sa državnim institucijama pa se to nije dogodilo. Potom je prijetio oduzimanjem i imovine onima koji budu sarađivali sa državnim institucijama pa se ni to nije dogodilo. Pozivao je pripadnike SIPA-e iz RS-a da napuste tu instituciju pa su ga poslušala četiri čovjeka, uz napomenu da se kao peti Darko Ćulum, direktor te agencije povukao pa vratio u SIPA-u.
Dakle, sve ono na čemu je Dodik gradio svoju politiku je propalo. Pa zašto bi uspjela Dodikova prijetnja s referendumima ili bojkotom izbora? Vrijeme Dodiku ne ide u prilog.