Prije tačno 31 godinu počinjen je genocid nad Bošnjacima u zaštićenoj zoni Ujedinjenih nacija (UN) u Srebrenici. Riječ je o najvećem ratnom zločinu počinjenom na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata, a genocid kao takav je dokazan međunarodnim i domaćim presudama.
Veliki broj građana iz Bosne i Hercegovine i brojnih zemalja svijeta danas će stići u Potočare kako bi molitvom, polaganjem cvijeća i minutom šutnje odali počast 8.372 ubijene osobe, koje su sistematski pogubljene u julu 1995. godine.
Obilježavanje godišnjice i ovoga 11. jula će okupiti preživjele, porodice žrtava, učesnike Marša mira, predstavnike domaćih i međunarodnih institucija, diplomatskog kora i brojne građane koji svojim prisustvom šalju poruku da se istina o genocidu mora čuvati, a sjećanje na nevino ubijene prenositi budućim generacijama.
Posebna pažnja će biti posvećena dženazi i ukopu posmrtnih ostataka deset identificiranih žrtava genocida.
Njihove porodice, nakon tri decenije traganja, neizvjesnosti i boli, konačno će imati mjesto na kojem će moći proučiti fatihu i odati počast svojim najmilijim.
Oni koji će danas pronaći svoj smiraj su osobe čiji su posmrtni ostaci godinama pronalaženi u sekundarnim i tercijarnim masovnim grobnicama, često nekompletni zbog premještanja tijela s ciljem prikrivanja zločina.
Upravo zbog toga mnoge porodice decenijama su čekale da budu pronađeni barem dijelovi skeleta kako bi ih dostojanstveno ukopali.
Memorijalni centar u Potočarima danas je mjesto tuge, molitve i sjećanja, ali i snažne poruke da negiranje genocida, veličanje osuđenih ratnih zločinaca i pokušaji prekrajanja historijskih činjenica ne mogu izbrisati sudski utvrđenu istinu, niti umanjiti bol hiljada porodica koje već 31 godinu žive s posljedicama počinjenog zločina.
Obilježavanje godišnjice predstavlja i podsjetnik na odgovornost cijelog društva da njeguje kulturu sjećanja, štiti historijske činjenice i radi na izgradnji mira, kako se zločin poput genocida u Srebrenici nikada i nigdje više ne bi ponovio.
Trideset i jednu godinu nakon genocida, borba za priznanje, pravdu i sjećanje još traje. U dijelovima Bosne i Hercegovine, posebno u entitetu Republika Srpska i dalje se sistemski negira genocid.
Škole u tom entitetu ne uče djecu istinu. Ulice nose imena zločinaca, a političari koji veličaju presuđene zločince obnašaju najviše funkcije.
Ali, vrijedi podsjetiti da je genocid u Srebrenici pravno utvrđena činjenica pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ), Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY), kao i Sudom Bosne i Hercegovine.
Do sada su 54 osobe osuđene na ukupno 781 godinu zatvora, uključujući i doživotne kazne, a među njima su i najviši vojni i politički lideri Republike Srpske i vojske bosanskih Srba.
S doživotnim kaznama zatvora su komandant VRS Ratko Mladić, predsjednik RS Radovan Karadžić, načelnik sigurnosti Drinskog korpusa Vujadin Popović te šef bezbjednosti Glavnog štaba VRS Ljubiša Beara.
Na 35 godina zatvora je osuđen oficir za bezbjednost Drago Nikolić. Također, brojni drugi pripadnici VRS, MUP-a RS i civilnih struktura osuđeni su pred Haškim tribunalom i domaćim sudovima.
Kako je utvrđeno zvaničnim sudskim presudama, genocid u Srebrenici je kulminacija višegodišnje politike etničkog čišćenja nad Bošnjacima.
Genocid su planirale i izvele vlasti Republike Srpske, uz direktnu podršku režima Slobodana Miloševića i tadašnje Vojske Jugoslavije. Ubijani su muškarci, dječaci, ali i žene, starije osobe i djevojčice.
Nakon pogubljenja, tijela su premještana u sekundarne i tercijarne grobnice, s jasnim ciljem sakrivanja zločina, poništavanja istine te ubistva sjećanja.
Dok se u Potočarima danas spuštaju tabuti u kabure, a porodice u suzama ispraćaju svoje najmilije, ostaje obaveza svih generacija da čuvaju sjećanje na nevino ubijene i da istina o genocidu ostane trajno zapisana kao opomena čovječanstvu.