Zanimljiva priča objavljena je o Senadu Mrkaljeviću iz Brčkog koji živi u Njemačkoj.
Senad, govoreći o svom životu, kaže da nije baš uvijek sve išlo kako treba. Rođen je u Brčkom, u današnjoj Bosni i Hercegovini.
„Sjećam se da je tada u mom komšiluku suživot religija dobro funkcionisao. Kao dijete sam kod naših srpskih komšija na televiziji gledao pravoslavnu liturgiju i rekao: ‘Hoću da budem imam’“. Senad je sa porodicom pobjegao od rata najprije u Beč, a kasnije u Berlin.
„Nije bilo lako“, prisjeća se. „Teško mi je bilo da se uklopim u školu.“ Uz kulturološke razlike i strani jezik, imao je i urođeno oštećenje vida. Zbog toga je najprije pohađao specijalnu školu.
„Uvijek je moja porodica brinula za mene“, priča ovaj mladi čovjek u crnoj svećeničkoj odori. „Moja dva starija brata dobro su se snašla u Njemačkoj. Majka se brinula za mene: ‘Šta će od tebe biti?’“ Sam islam kao vjera u porodici nije imala veliku ulogu. „Zanimljivo je da sam ja kao tinejdžer bio jedini koji je postio za Ramazan“, kaže kroz smijeh. Možda je, kako dodaje, oduvijek bio „religiozni tragač“.
Sa 23 godine počeo je da čita Bibliju i da nedjeljom ide na misu u osam ujutru. „Isprva sam to radio tajno. Živio sam tada kod starijeg brata. Kada bih se vratio iz crkve, on je još spavao.“
„Nisam želio da živim dvostruki život.“ Kada je odlučio da se krsti, morao je da obavijesti porodicu.
„Posebno je majci to bio problem. Govorila mi je da razmislim“, priča Senad. Ipak je ostao pri svojoj odluci. Razumio je njene sumnje: iako porodica nije bila naročito religiozna, islam je u tuđoj zemlji davao identitet. „Kada se Jugoslavija raspala, vjera je bila ta koja je davala identitet“.
Srednju i višu stručnu školu završio je pohađajući večernju školu. Radio je u administraciji jedne službe za njegu. Ipak, stalno ga je pratila želja da postane svećenik.
„Dugo sam razmišljao da li je to moj put“, kaže. Znao je da mora da ostane u kontaktu sa majkom, iako se nije slagala sa njegovim izborom. „Za moju dušu prekid kontakta ne bi bio zdrav.“
Upisao je teologiju u Studijskom domu Sankt Lambert u Lantershofenu, namijenjenom kasnim zvanjima. Godine 2023. završio je studije. „Uz Božiju pomoć“ izborio se protiv svih prepreka. „To je nešto što želim da prenesem i drugima kao svećenik.“
Dodaje da među muslimanima, kao i među hrišćanima, ima mnogo sekularnih vjernika. Zato sebe vidi kao graditelja mostova između religija.
„Zanimljivo je da je moje preobraćenje i odluka da postanem svećenik kod moje muslimanske porodice u BiH, pa i kod braće, naišla na priznanje.“
Danas je kapelan u župi St. Edith Stein u Berlinu-Neuköllnu, dijelu grada sa velikim brojem muslimana. „Važna mi je tolerancija – između hrišćana, Jevreja, muslimana, ali i onih koji nisu vjernici“, kaže Senad, koji sa svojim parohijanima rado ide na fudbal, ali i na Currywurst.
Njegova majka se u međuvremenu pomirila sa tim da je postao svećenik: zajedno sa braćom prisustvovala je njegovom zaređenju prije nekoliko sedmica.