Ažurirano:
Recept za cicvaru dolazi iz vremena kada se ovo jelo spremalo gotovo svako veče. Bila je neizostavna na brojnim trpezama, a mnogi je i danas nazivaju melemom za crijeva. Pravi se od bijelog ili žutog kukuruznog brašna, s kajmakom ili sirom, u zavisnosti od kraja u kojem se kuha.
Najukusnija je dok je vruća, kada se brašno i kajmak sjedine u gustu, kremastu smjesu. Teško joj je odoljeti uz komad domaćeg hljeba i čašu kiselog mlijeka.
Tajna starinske cicvare je u samom kajmaku
Najveća tajna starinskog recepta za cicvaru krije se upravo u kvalitetu kajmaka. Što je kajmak masniji i kremastiji, to će cicvara biti ukusnija. Vjeruje se da ovo jelo odlično prija probavi, pa ga zbog toga i zovu „melem za crijeva“.
Kajmak je ovdje jedini sastojak od kojeg zavisi kakvu ćete večeru dobiti. Ako uzmete vodenast i „mršav“ kajmak, dobit ćete kašu koja se ne povezuje kako treba.
Zato birajte gušći, žućkasti kajmak, koji na kašici ostaje u komadu. Isto pravilo važi i za sir škripavac, koji mora biti svjež i slan taman koliko treba. Sve ostalo u ovom receptu potpuno je jednostavno.
Recept za cicvaru s kajmakom
- 2 dl vode
- 2 dl mlijeka
- 300–400 g sira škripavca ili kajmaka
- 8 kašika bijelog kukuruznog brašna
- 1 kašika nerastopljene masti (uz kajmak nije potrebna)
- 1 kašičica soli
- kašika meda
Kako prepoznati da je jelo gotovo
Sipajte mlijeko, vodu i mast u šerpu i stavite da prokuha, a zatim dodajte sir i so te dobro promiješajte. Kada ponovo proključa, smanjite vatru, dodajte kukuruzno brašno i neprestano miješajte, pa pustite da smjesa lagano krčka desetak minuta. Kada se “uhvati“ za dno posude, kao da se pomalo lijepi, i dobije teksturu „žvake“, cicvara je gotova.
Najljepša je vruća. Poslužite je uz jogurt, kiselo mlijeko ili kiselu pavlaku, a uz nju možete pripremiti i salatu po želji.
(Vijesti.ba)