Ipak, stručnjaci naglašavaju da nisu sve vrste cimeta iste. Najčešće se koriste cejlonski cimet, poznat i kao „pravi cimet“, te kasija, odnosno kineski cimet. Razlikuju se po ukusu, sastavu i količini pojedinih prirodnih spojeva.
Zašto je važna vrsta cimeta?
Cejlonski cimet ima blaži i nešto slađi okus, svjetliju boju, a njegova kora sastoji se od većeg broja tankih slojeva. Kasija je tamnija, intenzivnijeg okusa i obično je znatno zastupljenija u trgovinama.
Jedna od najvažnijih razlika odnosi se na kumarin, prirodni spoj koji u većim količinama može predstavljati opterećenje za jetru.
Kasija sadrži znatno više kumarina od cejlonskog cimeta. Zbog toga se kod dugotrajne i učestale konzumacije, posebno u većim količinama, prednost često daje cejlonskom cimetu.
Kasija sadrži približno 250 puta više kumarina nego cejlonski cimet.
Obje vrste mogu utjecati na nivo glukoze
Istraživanja ukazuju na mogućnost da i cejlonski i kasija cimet imaju određeni utjecaj na regulaciju šećera u krvi. Međutim, potrebna su dodatna istraživanja kako bi se preciznije utvrdilo koliko je taj učinak značajan i kod kojih osoba može biti izražen.
Cimet zbog toga ne bi trebalo posmatrati kao zamjenu za propisanu terapiju kod dijabetesa. Eventualna upotreba cimeta kao dodatka ishrani treba biti usklađena s terapijom i zdravstvenim stanjem osobe.
Poseban oprez potreban je kod ljudi koji uzimaju lijekove koji utiču na zgrušavanje krvi ili imaju probleme s jetrom.
Oprez s preporučenim dozama
U tekstu se kao preporuka navodi jedna kafena kašičica cejlonskog cimeta razmućena u vodi, tri puta dnevno prije jela.
Međutim, takvu količinu ne treba automatski primjenjivati kao terapiju za snižavanje šećera u krvi. Doza i način upotrebe zavise od zdravstvenog stanja, terapije i drugih faktora, a posebno je važno izbjeći velike količine kasija cimeta zbog sadržaja kumarina.
Za osobe koje imaju dijabetes, cimet može biti dio prehrane, ali ne bi trebao zamijeniti lijekove, odgovarajuću ishranu, fizičku aktivnost ili praćenje nivoa glukoze.
Ukoliko se koristi svakodnevno ili u većim količinama, naročito uz terapiju, preporučljivo je prethodno razgovarati s ljekarom ili farmaceutom.
(Vijesti.ba)