Povodom obilježavanja 11. jula, godišnjice genocida u Srebrenici, Sanel Pehratović, porijeklom iz Vlasenice, podijelio je na društvenim mrežama potresnu životnu priču koja je dirnula hiljade ljudi. Danas živi u Columbiji, u američkoj saveznoj državi Missouri, ali uspomene na ratne strahote koje su mu obilježile djetinjstvo nikada nisu izblijedjele.
Uz jedinu sačuvanu fotografiju na kojoj je zajedno sa svojim roditeljima, Safetom i Sadikom Pehratović, Sanel je opisao tragediju koja je zauvijek promijenila njegov život.
“To je jedina porodična fotografija koju imam sa svojim roditeljima”, napisao je.
Prema njegovom svjedočenju, samo godinu nakon što je fotografija nastala, njegova majka Sadika ubijena je tokom rata u Bosni i Hercegovini dok je bila u devetom mjesecu trudnoće.
Njegov otac Safet uspio je pomoći Sanelu da pobjegne i spasi život. Međutim, ubrzo nakon toga zarobljen je i odveden u koncentracioni logor kojim su upravljale srpske snage, gdje je kasnije ubijen.
Sanel naglašava da njegova sudbina nije jedinstvena, već da je jedna od hiljada priča koje svjedoče o patnjama kroz koje su prošle brojne porodice tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.
“Moja priča je samo jedna od mnogih koje su morale proći kroz iste patnje”, poručio je.
Iako nosi bolne uspomene, danas kaže da je zahvalan što ima vlastitu porodicu. Sa suprugom odgaja četvero djece, a u svakom od njih vidi dio svojih roditelja.
Otkriva da njegova djeca nose imena njegovih roditelja kako bi uspomena na Safeta i Sadiku živjela kroz nove generacije.
Na kraju svoje objave uputio je snažnu poruku mira.
“Nadam se da više niko nikada neće morati proći kroz ovakvu tragediju. Nažalost, dok ovo pišem, slične patnje se i danas događaju u svijetu”, napisao je.
Priča Sanela Pehratovića predstavlja snažan podsjetnik da iza svakog imena na spisku žrtava stoji jedna porodica, jedno djetinjstvo i jedan život trajno obilježen ratom. U danima kada Bosna i Hercegovina odaje počast žrtvama genocida u Srebrenici i svim nevinim žrtvama rata, ovakva svjedočanstva podsjećaju na važnost čuvanja istine, sjećanja i borbe da se ovakvi zločini više nikada i nigdje ne ponove.