Ipak, istraživanja pokazuju da asistenti umjetne inteligencije mogu biti korisni, iako ne mogu zamijeniti vrijednost terapije koju pruža stručnjak u neposrednom kontaktu s pacijentom.
Vještački konverzacijski agenti
Dina Babushkina i Bas de Boer su 2026. godine istraživali ulogu umjetne inteligencije u razgovoru kao sastavnom dijelu psihoterapije.[i] Priznaju korisnost konverzacijskih agenata (CA), s obzirom na njihovu sposobnost da ostave utisak sagovornika koji kompetentno komunicira s ljudima. Međutim, zbog visokog rizika rada s pacijentima koji se već nalaze u ranjivom položaju, istraživači su analizirali koje vrste konverzacijskih agenata mogu doprinijeti ostvarivanju terapijskih ciljeva, uzimajući u obzir njihova ograničenja, posebno u složenim slučajevima.
Babushkina i de Boer definiraju psihoterapiju kao „suštinski dijalošku aktivnost“ koja se prilagođava jedinstvenom kontekstu svakog pacijenta i njegovim terapijskim ciljevima.
Kada je riječ o sposobnosti konverzacijskih agenata da vode dijalog, autori objašnjavaju da je riječ o vrsti umjetne inteligencije koja može učestvovati u razgovoru putem teksta, glasa, slika ili kombinacije različitih načina komunikacije. Takva interakcija postala je učestalija razvojem velikih jezičkih modela.
Ipak, istraživači ističu da umjetni agenti ne mogu pružiti bogato dijaloško okruženje koje omogućava analizu i izgradnju pacijentove lične životne priče, posebno kada je riječ o složenim slučajevima.
Praćenje traume
Babushkina i de Boer objašnjavaju da konverzacijski agenti, zbog algoritamskih obrazaca na kojima se zasniva njihova komunikacija, nisu u stanju u potpunosti obuhvatiti iskustvo i složenost traume.
U praktičnom smislu, ističu da je oporavak od traume individualan proces koji se ne može automatizirati. Brojni i složeni kognitivni procesi povezani s ponovnom izgradnjom identiteta mogu se autentično podržati samo uz pomoć drugog ljudskog bića, zbog čega umjetni agenti nisu prikladni kao dijaloški partneri u takvim situacijama.
Ipak, postoje načini na koje konverzacijski agenti mogu biti korisni. Prema istraživačima, mogli bi preuzeti pojedine elemente terapije koji ne zahtijevaju dubinsko razumijevanje lične situacije pacijenta.
To, naprimjer, uključuje pomoć u razvijanju određenih vještina, poput bilježenja i praćenja obrazaca razmišljanja ili promjena raspoloženja, primjene naučenih terapijskih tehnika u konkretnim situacijama te vođenja vježbi disanja i tehnika opuštanja.
Na taj način konverzacijski agenti mogli bi funkcionirati kao alati za samopomoć.
Umjetna inteligencija kao pomoć u terapiji
Druga istraživanja bavila su se korisnošću umjetne inteligencije u različitim vrstama terapije.
Chitat Chan i saradnici su 2026. godine istraživali efikasnost narativne terapije uz podršku umjetne inteligencije, koju učesnici provode vlastitim tempom.[ii] Jedan od ciljeva istraživanja bio je procijeniti pouzdanost procjena zasnovanih na umjetnoj inteligenciji.
Pored drugih rezultata, utvrdili su da su takve procjene pokazale značajnu pouzdanost i valjanost, dok su učesnici pozitivno ocijenili simulacije i povratne informacije koje je pružala umjetna inteligencija.
Chan i saradnici istakli su da njihovi nalazi ukazuju na potencijal generativne umjetne inteligencije za unapređenje dijaloškog učenja, kao i za pružanje podrške u procjeni stečenih vještina.
Ljudski kontakt je nezamjenjiv
Iako se umjetna inteligencija sve više uključuje u različite oblike terapije namijenjene brojnim stanjima i životnim situacijama, ona ne može oponašati povezanost koja nastaje između ljudi.
Ljudi međusobno dijele životna iskustva, nade, snove, vrijednosti i poglede na svijet koji su jedinstveni za ljudsko iskustvo. To je posebno važno kada je riječ o oporavku od gubitka, traume i brojnih drugih teških iskustava zbog kojih se ljudi obraćaju za stručnu pomoć.
S druge strane, korištenje umjetne inteligencije za pojednostavljivanje i obavljanje dugotrajnih zadataka može osloboditi vrijeme terapeutima. Tako se mogu više posvetiti izgradnji odnosa s pacijentima, pomaganju u promjeni navika, pružanju drugačije perspektive i unapređenju kvaliteta njihovog života.
(Vijesti.ba)