Ako biste morali birati između ukusne čokoladne pločice ili niskokalorične, prirodno zaslađene alternative, za šta biste se odlučili?
Većina nas možda racionalno zna da bi trebalo izabrati ovo drugo, ali ukusnu poslasticu je nevjerovatno teško izbjeći. Zato je onima koji pokušavaju smršati teško da se pridržavaju dijete.
Skloni smo žudjeti za energetski bogatim, slatkim poslasticama, dijelom zato što su naši preci nekada ovisili o njima.
Još veći izazov predstavlja sveprisutnost visokokaloričnih, ultra-prerađenih namirnica koje, kada ih jedemo, mogu povećati osjećaj krivice zbog naših prehrambenih navika.
„Ultra-prerađeni proizvodi su, u suštini, kao da ste na heavy metal koncertu. Napravljeni su da nadjačaju sve ostalo.
Ljudima je zaista teško da se uključe u suptilnu klasičnu muziku voća ili povrća“, kaže Ashley Gearhardt, profesorica psihologije na Univerzitetu u Michiganu.
Kako bismo održali zdraviju težinu, ne bismo trebali voditi računa samo o onome što jedemo, već i promijeniti način razmišljanja o hrani, ukazuju brojna novija istraživanja.
U stvari, postoje zdravstvene koristi od pronalaženja zadovoljstva u jelu, jer očekivanja koja imamo od izbora hrane utiču na stepen gladi.
U sada već dobro poznatom eksperimentu objavljenom prije 15 godina, grupa naučnika utvrdila je da ono što vjerujemo da jedemo može utjecati na to kako naše tijelo reaguje.
Tim koji je predvodila Alia Crum, psihologinja sa Univerziteta Stanford u Sjedinjenim Američkim Državama, pokazao je da, ako su učesnici vjerovali da jedu dekadentni visokokalorični milkšejk, hormonski odgovor njihovog tijela se razlikovao u zavisnosti od toga šta su vjerovali da konzumiraju, a ne koliko kalorija su zapravo unosili.
Učesnicima je dat potpuno isti milkšejk, ali im je rečeno ili da je zdrav i da ima samo 140 kalorija ili da je riječ o „raskošnom“ milkšejku od 620 kalorija. U stvarnosti, imao je 380 kalorija.
Kada su učesnici vjerovali da piju „ugodan“ šejk, doživjeli su znatno veći pad hormona gladi grelina, koji stimuliše apetit i ima tendenciju rasta kada smo gladni, a pada kada smo siti.
Međutim, kada im je rečeno da piju zdrav šejk, pad grelina bio je manji.
Ovo je pokazalo da način razmišljanja i očekivanja u vezi s hranom mijenjaju način na koji tijelo reaguje. „Vjerovanje da jedete dovoljno čini da vaše tijelo reaguje kao da je imalo dovoljno hrane“, kaže Crum.
Ovo je važno kada je riječ o održavanju zdrave težine, jer grelin utiče na naš metabolizam. Ako se ne osjećamo sito i naš metabolizam se usporava, nećemo sagorijevati toliko energije. Način razmišljanja o uzdržavanju stoga može biti kontraproduktivan za održavanje zdrave težine.
„Ako pokušavate smršati i smanjiti unos šećera, masti i kalorija, ali ste u stanju razmišljanja o uskraćivanju, to će vas spriječiti da izgubite onoliko kilograma koliko biste mogli.“
Crum je pronašla slične rezultate i kada je riječ o genetskoj predispoziciji za osjećaj sitosti.
Pojedinci kojima je rečeno da imaju gene koji ih lakše čine sitima proizvodili su više hormona GLP-1 koji reguliše tjelesnu težinu, čak i ako nisu imali te gene.
Označavanje hrane također pravi razliku.
U drugoj studiji, od učesnika je zatraženo da pojedu proteinsku pločicu označenu kao „ukusna“ ili „zdrava“, iako su obje imale isti nutritivni sadržaj.
Treća grupa učesnika zamoljena je samo da ocijeni izgled pločice. Nakon što su pojeli „zdravu“ pločicu, učesnici su prijavili da se osjećaju manje zadovoljno i više gladno, te da su konzumirali više hrane, čak i u poređenju s onima koji nisu jeli pločicu.
To pokazuje da oznake o zdravoj ishrani mogu smanjiti očekivanje zadovoljstva, što znači da nas hrana označena kao zdrava može ostaviti manje zadovoljnima.
Utvrđeno je i da označavanje zdrave hrane na način da se naglašava ukus i uživanje, a ne samo zdravstvene koristi, povećava vjerovatnoću da će ljudi u njoj više uživati.
Slično tome, osobe koje osjećaju krivicu zbog konzumiranja nečeg ukusnog, poput čokoladne torte, manje su uspješne u gubitku težine. U konačnici, ova istraživanja imaju važne implikacije za sve koji žele smršati.
Kao što je detaljno opisano u knjizi „The Expectation Effect“ autora Davida Robsona, uskraćivanje sebi poslastica ne znači nužno da ćete ukupno unijeti manje kalorija.
Naprotiv, pretjerana restrikcija može dovesti do prejedanja kasnije.
Umjesto toga, preporučuje se fokus na povjerenje u vlastito tijelo i izbjegavanje opisa hrane koji sugerišu uskraćenost, poput „light“, „niskokalorično“ ili „smanjeno“. „Osjećaj da ne dobijate dovoljno zapravo može poništiti efekat dijete“, kaže Crum.
Girhard se slaže i ističe da bi hranu trebalo posmatrati kao uživanje, a ne samo kroz prizmu kalorija i nutrijenata.
„Kada se stalno ograničavamo, to može postati opterećenje“, kaže ona.
Umjesto toga, treba se fokusirati na neprerađenu hranu, uključujući proteine te mnogo voća i povrća. „To je hrana za koju je ljudsko tijelo prirodno prilagođeno i koju doživljava kao zadovoljavajuću.“
Smanjenje unosa ultra-prerađene hrane također može pomoći, jer ona često ne pruža potrebne nutrijente i može izazvati dodatnu želju za hranom.
Sve to može se postići uz takozvani „mentalitet ravnoteže“, odnosno fokus na to da tijelu pružimo ono što mu je zaista potrebno, umjesto da se vodimo isključivo restrikcijama.
„Vjerujte sebi i svom tijelu – ono zna kada i šta mu treba“, zaključuje Crum.
Povremeno uživanje u poslasticama, uz uravnoteženu ishranu, može igrati važnu ulogu u održavanju zdrave tjelesne težine.
(Vijesti.ba)