Iz godine u godinu sve je veći broj mladih koji napuštaju našu zemlju u potrazi za boljim životnim uslovima, boljim plaćama i uređenijim sistemom. Međutim, neki ipak u daljini shvate da sunce iznad doma najljepše grije i vrate se na svoje ognjište.
Jedan od takvih je i Muharem Alagić (25) iz sela Fajtovci kod Sanskog Mosta. Po završetku srednje veterinarske škole krenuo je u Njemačku, trbuhom za kruhom.
Ipak, tamo se nije dugo zadržao. Nostalgija ga je vukla korijenima, pa je odlučio da gradi život na svojoj zemlji i u tome postao jako uspješan.
Svoje znanje i iskustvo usmjerio je ka oblasti koju dobro poznaje i u kojoj je pronašao pravu strast – poljoprivredi.
– Ja sam odrastao na selu, u šumi, to je presudilo da se vratim. Džaba pare, džaba sve, srce me vuklo nazad. Zarađivao sam fino, ali ne vrijede pare ako čovjek u duši nije sretan i zadovoljan – kazao je Alagić za “Avaz”.
S obzirom na to da se njegov otac uz svoj posao pomalo bavio i stočarstvom, on je tu vidio svoju priliku.
– Otac je mimo svog posla imao i nešto krava, a ja sam po povratku počeo raditi u jednoj firmi. Shvatio sam da to nije za mene, pa sam odlučio popričati s ocem. Predložio sam mu da ja vodim posao i tako je i bilo. Malo-pomalo, sad sam tu gdje jesam – ispričao je Alagić.
Povećao je broj muznih grla i proširio posao, modernizirao proizvodne kapacitete i unaprijedio infrastrukturu. Njegova farma sada predstavlja pozitivan primjer uspješnog malog gazdinstva koje osigurava stabilan prihod i, što je još važnije, vraća vjeru u mogućnost života od rada na domaćem tlu.
– Napravio sam novi objekt, novu halu. Sad imam 63 grla i zadovoljan sam poslom i životom. U međuvremenu sam se i oženio, pa i supruga radi sa mnom. Ovo je sada porodično zanimanje i jedni drugima smo podrška. Napredak se vidi iz dana u dan i ne planiram stati na ovome, želim još da se širim – naveo je Alagić.
Ističe da se od ovog posla može fino živjeti, ali ima i mnogo odricanja, najviše pati slobodno vrijeme.
– Da nije isplativo, ja prvi se ne bih bavio ovim. U mom kraju ima nekoliko mladih osoba, moje generacije, koje se također bave ovim poslom. Najveća mana su obaveze koje uzimaju cijeli dan, nema praznika, ničega. Međutim, ima i dana gdje je većina posla ujutro i navečer pa u međuvremenu nadoknadimo propušteno – zaključio je Alagić.
Njegova priča dokazuje da mladi ljudi mogu pronaći budućnost u svojoj zemlji, samo je važno da se odvaže i pokušaju.
– Nije to lak kruh, težak je stvarno. Ako želite uspjeti u ovome, potrebna je volja i istrajnost i onda sve možete. U našoj državi poljoprivreda ima puno potencijala i može se fino živjeti od toga. Stepenica po stepenica i na kraju vas sigurno čeka uspjeh – poručio je Alagić.