Nakon višednevnih apela, rastuće zabrinutosti građana i ogromnog pritiska javnosti, helikopter Oružanih snaga Bosne i Hercegovine konačno je angažiran na gašenju požara na području Bihaća.
U nedjelju rano ujutro, 6. septembra 2026. godine, helikopteri OS BiH poletjeli su na zadatke gašenja požara na područjima Bihaća, Kalesije, Drvara i Prozor-Rame.
Za Bihać ova vijest, međutim, ima i pomalo gorak okus.
Dok je vatrena stihija prijetila Plješevici i dok su građani sa zabrinutošću pratili razvoj situacije, iz Bihaća su, prema informacijama koje su prethodnih dana izlazile u javnost, upućivani ponovljeni zahtjevi za pomoć Oružanih snaga BiH. Tek nakon pet apela i sve snažnijeg pritiska javnosti pomoć iz zraka konačno je stigla.
Ispada tako da je trebalo da požar postane tema koja izaziva ogroman revolt i zabrinutost građana kako bi se mehanizam pomoći konačno pokrenuo.
Ministar odbrane BiH Zukan Helez naredio je angažiranje helikoptera nakon što je Predsjedništvo Bosne i Hercegovine dalo saglasnost za korištenje resursa Oružanih snaga BiH na požarištima.
Osim helikopterske podrške, na području Bihaća angažirano je i oko 30 pripadnika Oružanih snaga BiH, koji učestvuju u gašenju požara na terenu.
Iz Ministarstva odbrane navode da se helikopteri angažiraju prema prioritetima i sigurnosnim uslovima za djelovanje iz zraka, posebno imajući u vidu činjenicu da je istovremeno aktivno više požarišta širom Bosne i Hercegovine.
Takvo objašnjenje svakako govori o ograničenim kapacitetima i potrebi određivanja prioriteta, ali građanima Bihaća ostaje sasvim legitimno pitanje: zašto je trebalo toliko apela da pomoć uopće stigne?
Jer požar ne poznaje administrativne procedure, saglasnosti niti političke rokove. Dok institucije razmatraju zahtjeve, vatra se širi iz minute u minutu.
Zbog toga današnji prizori helikoptera OS BiH iznad požarišta jesu dobra vijest i prijeko potrebna pomoć vatrogascima i stanovništvu, ali teško mogu izbrisati činjenicu da se na reakciju čekalo dok su apeli iz Bihaća danima postajali sve glasniji.
Na kraju je pomoć ipak stigla.
Samo ostaje pitanje – je li zaista bilo potrebno pet puta tražiti ono što je u ovakvoj situaciji trebalo biti urađeno mnogo ranije?