“Drugi u donjem redu s lijeve strane na ovoj slici, između profesora Mladena Materica i Željka Ninčića, je Haris Burina, do Ninčića je Emir Kusturica, do nesrećnika sa ‘Mokre Gore’ je potpisnik ovog posta, gore s lijeva na desno, Amina Gutić – Begović, Deana Divljan, Ajna Pecenko, Milijana Žirojević i Nebojša Šurlan ovo je moja klasa, klasa Emira Kusturice, na akademiji scenskih umjetnosti. Slika je nastala nakon naše diplomske predstave ‘Buba u uhu” Zorza Fejdoa negdje, trebalo bi biti u decembru 1986 – te godine”, naveo je.
DRUGI U DONJEM REDU SA LIJEVE STRANE NA OVOJ SLICI, IZMEDJU PROFESORA MLADENA MATERICA I ZELJKA NINCICA JE HARIS…
Posted by Emir Hadzihafizbegovic on Srijeda, 5. juni 2024.
Naveo je Hadžihafizbegović da ih je jutros zatekla vijest da je Burina preminuo.
“Vraćam se na Harisa Burinu. Jutros nas je zatekla vijest, da je Haris Burina napustio ovaj svijet. Zovem Batu i Nebojšu u Beograd, Deanu u Pariz, Aminu u Sarajevu, Ajna je u Kanadi, Milijana u Australiji. I s njima ću se danas čuti. Na telefonima smo, ali šutimo i plačemo. Nema više ‘stoleta apas’ iz moje prve scenske duo vježbe u kojoj sam sa Harisom igrao ‘Ljubu vrapceta’, a sve po romanu ‘Kad su cvetale tikve’ Dragoslava Mihajlovića. Ostavio nas je naš sjajni Haris. Čovjek i glumac. Ne znam da li sam se i sa kim više u životu svađao i mirio ko s ‘džigijem’ (Harisov nadimak sa Akademije)”, naveo je.
Na kraju je naveo da ih je posvađala strast, ali da ih je pomirila ljubav.
“Živio je 200 na sat. Hiperaktivan, na sceni, pred kamerom, u životu. Haris Burina je, čini mi se i u snu izgovarao pozorišne i filmske replike i presvlačio se iz pidžame u odjelo i obratno. Tekst bi bio mnogo duži, kad bi krenuo sa uspomenama, putovanjima, zaj……..a i svemu sto smo prošli moj Harise. Žalit će mnogi i sjećati se dragog Harisa Burine, ali niko i nikad neće, ko ovih sedmero tvojih braće i sestara sa ove slike i sa naše klase. Tvoji Deana, Milijana, Ajna, Amina, Željko, Nebojša i Emir. Volimo te neizmjerno. Falit ćes nam, kao čovjek i kao vrhunski umjetnik. Neka ti dragi Bog podari smiraj i mjesto gdje ćes se odmoriti i voziti na konjiću s ringišpila, a ringišpil, konjić i sakriveni pogledi dva brata, nek ostane naša priča. Drugi ne bi razumjeli. Adio kumpanjo”, zaključio je.
(Vijesti.ba)