Ažurirano:
Njihove podzemne komore bile su osmišljene da snažno djeluju na čula ljudi koji bi u njih ušli.
Istraživači Jacqueline Ortoleva sa University of Oxford i Maurizio Forte sa Duke Universityja koristili su arheoakustiku, umjetnu inteligenciju i analizu vizuelnih elemenata kako bi proučili dvije etrurske grobnice iz 5. stoljeća prije nove ere.
Riječ je o Grobnici plavih demona i Grobnici pijetla, koje se nalaze u Italiji.
Zvuk, svjetlost i mirisi
Istraživanje je pokazalo da su Etrušćani pažljivo koristili prostor, zvuk i svjetlost kako bi stvorili posebno iskustvo.
U Grobnici plavih demona odjeci i duga reverberacija stvarali su snažan zvučni efekat. Istovremeno, drevni posjetioci nisu imali moderno osvjetljenje. Koristili su svijeće od pčelinjeg voska i loja, kadionice i baklje.
Treperenje plamena preko oslikanih zidova stvaralo je osjećaj pokreta, dok su tamjan i mirisi ceremonijalnih tečnosti dodatno utjecali na doživljaj prostora.
„Zvuk značajno utječe na to kako doživljavamo svijet oko nas. Najnovije arheoakustične tehnike pokazuju da su to shvatili i najraniji svjetski arhitekti“, naveli su istraživači.
Grobnice kao svojevrsne pozornice
Istraživači smatraju da ove grobnice nisu bile samo mjesta za mrtve, već prostori namijenjeni i živima. Mogle su se koristiti za rituale, obilježavanje važnih datuma i odavanje počasti preminulima.
Grobnica plavih demona izaziva osjećaj dezorijentacije, dok je Grobnica pijetla pažljivije usmjerena na pogled posjetilaca. Prolazi, zidovi, niše i drugi arhitektonski elementi zajedno su stvarali posebno iskustvo.
Prema istraživačima, ovakav pristup pokazuje da su Etrušćani mnogo pažljivije nego što se ranije mislilo koristili arhitekturu, zvuk, svjetlost i mirise kako bi utjecali na ljude koji su ulazili u njihove grobnice.
(Vijesti.ba)