Ponovo se u javnosti otvara pitanje koje izaziva teške emocije i duboke podjele: šta učiniti sa Ratkom Mladićem, čovjekom koji je pravosnažno osuđen na doživotni zatvor za najteže zločine počinjene u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Njegova porodica ovih dana ponovo traži milost, pozivajući se na teško zdravstveno stanje i godine života, dok sud u Hagu ostaje hladan i čvrst u svom stavu.
Ratko Mladić se već godinama nalazi u pritvorskoj jedinici Ujedinjenih nacija u Scheveningenu. Uhapšen je 2011. nakon dugog bjekstva, a deset godina kasnije izrečena mu je konačna presuda – doživotna robija. Od tada, porodica u više navrata pokušava ishoditi njegovo puštanje ili barem prebacivanje na liječenje u Srbiju, uz obrazloženje da mu je zdravlje ozbiljno narušeno.
Njegov sin Darko u javnim istupima govori o srčanim problemima, plućnim komplikacijama, gubicima svijesti i povredama nastalim nakon padova. Tvrdi i da Mladić ima rane od dugotrajnog ležanja te da je nepokretan. Porodica insistira da ne traži slobodu, već “ljudskije uslove” i mogućnost da posljednje dane provede bliže porodici.
Međutim, sud u Hagu uporno odbija sve zahtjeve. Čak ni molba da privremeno prisustvuje sahrani člana porodice nije prihvaćena. Sudije podsjećaju da je riječ o osobi osuđenoj za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine, te da je veliki dio života proveo izbjegavajući pravdu. Po njihovom tumačenju, humanitarno puštanje u ovom slučaju značilo bi praktično poništavanje izrečene kazne.
U Hagu očito ne žele ponoviti greške iz prošlosti, kada su neki osuđeni ratni zločinci puštani zbog navodnog terminalnog stanja, a zatim nastavljali političko djelovanje. Poruka suda zasad je jasna: presuda nije simbolična, već konačna. Bez obzira na bolest i godine, Ratko Mladić će, po svemu sudeći, ostatak života provesti iza rešetaka.