Smail Krivić iz Ključa: 28 godina sa Žute tabije u Sarajevu označavao početak iftara pucnjem iz topa
Gotovo tri decenije, tačnije 28 ramazana, ime Smaila Krivića – Smaje iz Ključa vezuje se za jednu od najprepoznatljivijih sarajevskih tradicija: označavanje početka iftara pucnjem iz topa sa Žuta tabija. Njegova uloga nije bila samo tehnička dužnost, već simbol kontinuiteta, istrajnosti i poštovanja prema običaju koji generacijama okuplja porodice za iftarskom sofrom.
Smail Krivić rođen je 1953. godine u Ključu, a u Sarajevo dolazi kao šesnaestogodišnjak. Cijeli rat proveo je u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, gradu u kojem je kasnije zasnovao radni odnos i ostao živjeti. Od 2017. godine uživa u zasluženoj penziji, ali iza sebe nosi posebnu životnu priču – priču o služenju tradiciji koja ima snažnu duhovnu i društvenu dimenziju.
Tokom 28 godina, samo ga je jednom spriječila viša sila da ispuni svoju obavezu. Bilo je to u vrijeme pandemije koronavirusa, kada su epidemiološke mjere i ograničenja uticali na mnoge segmente javnog života. Ipak, sve ostale godine, bez obzira na vremenske prilike, izazove ili lične okolnosti, pucanj sa Žute tabije označavao je tačan trenutak kada postači mogu prekinuti post i započeti iftar.
Pucanj iz topa sa Žute tabije nije samo zvučni signal. On je simbol zajedništva i duhovnosti. U trenutku kada odjekne iznad Sarajeva, hiljade postača posežu za hurmom i čašom vode, započinjući iftar u krugu porodice. Taj zvuk povezuje mahale, kvartove i domove, podsjećajući na vrijednosti strpljenja, zahvalnosti i solidarnosti.
Ova tradicija ima duboke historijske korijene u Bosni i Hercegovini. Još u osmanskom periodu pucnjem iz topa označavao se početak iftara, a običaj je opstao uprkos ratovima, političkim promjenama i društvenim transformacijama. Danas predstavlja most između prošlosti i sadašnjosti, između generacija koje su ramazan dočekivale u različitim okolnostima, ali sa istim osjećajem duhovne povezanosti.
Iza svakog ramazanskog pucnja stoji čovjek. U ovom slučaju – Smail Krivić, poznat kao Smajo, čija je posvećenost učinila da njegovo ime postane dio ramazanske atmosfere Sarajeva.
Danas, u 74. godini života, može s ponosom reći da je gotovo tri decenije bio dio trenutka koji je svakog dana tokom ramazana donosio radost i olakšanje hiljadama postača. Zvuk topa sa Žute tabije ostat će trajni podsjetnik na njegov doprinos očuvanju jedne od najljepših sarajevskih tradicija.