Među stanovnicima livanjskog kraja dugo je postojalo uvjerenje da franjevci najbolje znaju prepoznati šta je vrijedno i što treba sačuvati. Zato su im ljudi svih nacionalnosti i vjera donosili predmete koje su pronalazili ili ih više nisu trebali, ali su željeli da ostanu sačuvani.
Ta ostavština, koja je prikupljana generacijama, danas čini okosnicu stalnog postava Franjevačkog muzeja i galerije Gorica – Livno.
– Svaka generacija fratara imala je jednog ili dvojicu zaljubljenika u etnologiju, arheologiju ili umjetnost koji su prikupljali predmete. Ljudi su također znali da fratri skupljaju takve stvari pa bi, kada bi nešto pronašli ili imali nešto što žele ostaviti i sačuvati, donosili to njima – kazala je u razgovoru za Fenu direktorica Franjevačkog muzeja i galerije Gorica – Livno Dražena Džeko.
Od prve ideje do pet stalnih postava
Ideja o muzeju seže još iz 1896. godinu, kada je tadašnji gvardijan od Zemaljske vlade u Sarajevu zatražio dopuštenje da u jednoj samostanskoj prostoriji izloži osmansko oružje i zbirku novčića. Za numizmatičku zbirku izrađena je i posebna vitrina u Splitu, po uzoru na bečke numizmatičke vitrine.
Nakon te inicijalne ideje proteklo je gotovo čitavo stoljeće, a Franjevački muzej službeno je osnovan 1995. godine. Danas ima pet stalnih postava – Galeriju slika Gabrijela Jurkića, arheološki, sakralni i etnografski postav te zbirku oružja i vojne opreme.
Kako su zbirke rasle, prostor u zapadnom krilu samostana više nije bio dovoljan pa je izgrađena nova muzejska zgrada. Međutim, ni novi prostor nije dovoljno velik da se izloži sve ono što livanjski muzej posjeduje.
U stalnim postavima nalaze se najreprezentativniji predmeti, dok se ostala građa čuva u uređenim depoima.
Među predmetima koji se posebno ističu svojim značajem, Džeko navodi ostatke pokojnika pronađenog u prapovijesnom tumulu na Kupresu, stare oko 3.450 godina. Pokojnik je bio prekriven vunenim plaštem koji je, prema njezinim riječima, najstariji vuneni plašt u ovom dijelu Evrope. U sakralnom postavu nalazi se i prijenosni oltar, jedini sačuvani primjerak toga tipa.
Kako su nekada živjeli Livnjaci
Poseban dio muzeja čini etnografski postav koji prikazuje život u Livnu i livanjskom kraju krajem 19. i početkom 20. stoljeća.
Kroz postav je prikazano vrijeme kada su zemljoradnja i stočarstvo snažno određivali način života, a važan dio svakodnevice činili stari zanati, od kojih je većina danas nestala.
Predstavljene su seoska i gradska nošnja te izgled nekadašnje livanjske seoske kuće.
Etnografski postav smješten je u nekadašnjoj Staroj školi na Gorici, prvoj kući u kojoj su se franjevci nastanili nakon dolaska na Goricu. Kuća je služila i kao škola za djecu te prostor u kojem su se slavile mise, a upravo su iz nje franjevci poslije započeli gradnju današnje crkve i samostana.
Stara škola proglašena je nacionalnim spomenikom i obnovljena u izvornom obliku, a 2016. godine u njoj je otvoren etnografski postav.
– Predmeti su svi originalni. Kako su dolazili u muzej, tako su obrađivani i spremani. Dio njih potom je pripremljen za stalni postav – kazala je Džeko.
Etnografsku zbirku muzej je naslijedio od franjevaca, a ona se i danas nadopunjuje donacijama građana. Tradicija donošenja predmeta na Goricu tako živi i danas.
– Ljudi nam donose prekrasne stvari. Jednostavno ponekad ne znaju što bi s njima, ali znaju da je nešto vrijedno i onda to donesu u muzej – kazala je Džeko.
Franjevački muzej i galerija Gorica svake godine bilježi porast broja posjetitelja, pa je tako muzej od početka godine obišlo 4.015 ljudi. Ako se nastavi ovim tempom, očekuje se da će do kraja godine broj posjetitelja premašiti lanjsku brojku od 6.800 gostiju.
(Vijesti.ba / FENA)