Na graničnom prelazu prilikom ulaska u Bosnu i Hercegovinu, uhapšen je Vahid Bajrektarević, bivši pripadnik elitne jedinice ČSN Hamze i Vojne policije 505. bužimske brigade. Njegovo hapšenje izazvalo je burne reakcije, posebno među Bošnjacima i ratnim veteranima, koji ukazuju na, kako navode, očiglednu selektivnost pravosuđa u Bosni i Hercegovini.
Bajrektarević je ranije pravosnažno osuđen od strane Suda BiH na 12 godina zatvora, a prema dostupnim informacijama, presuda se odnosi na fizički sukob iz ratnog perioda sa pripadnicima tzv. autonomaša.
Međutim, njegov slučaj je, kako navode upućeni, specifičan – ne samo zbog samog sadržaja presude, već i zbog načina na koji je izvršena.
Naime, Bajrektarević već godinama živi i radi u Njemačkoj. Redovno se, o vlastitom trošku, odazivao na sudske pozive i nikada, prema dostupnim izvorima, nije izbjegavao odgovornost. Međutim, uputni akt za izdržavanje zatvorske kazne nikada mu nije uručeno – iako je Sud BiH čak četiri puta slao pozive na staru adresu u Velikoj Kladuši, iako se znalo da tu već pet godina ne boravi. Svi drugi sudski dokumenti su, kažu njegovi bliski ljudi, stizali na pravu adresu.
Cijeli slučaj je dodatno rasplamsao emocije kada su društvene mreže preplavljene komentarima o nepravdi i dvostrukim aršinima pravosuđa. Posebno se ističe objava aktivistkinje Elmedine Muftić, koja je javno postavila pitanje: „Zašto se hapse naši heroji, a oni koji su izvršili agresiju na ovu zemlju – slobodno prelaze granicu i sjede u vlasti?“
U objavi se navodi da je Bajrektarević osuđen zbog nekoliko udaraca u ratu, dok se mnogi odgovorni za daleko teže zločine i dalje slobodno kreću. „Kad mi kažu da imamo državne institucije, lažu. Imamo ih samo kad su Bošnjaci u pitanju“, napisala je Muftić, dodajući da su naši borci danas u sedmom krugu pakla.
I dok granična policija ima mandat da hapsi borce Armije RBiH, istovremeno, kako kažu ogorčeni građani, ne postoji volja da se uhapse visoki politički dužnosnici poput Milorada Dodika, Nenada Stevandića i Radovana Viškovića, od kojih su neki čak osumnjičeni i za ratne zločine.
Ovaj slučaj ponovo otvara važno pitanje selektivne pravde u Bosni i Hercegovini i odnosa prema braniteljima države, posebno u kontekstu aktuelnih političkih i društvenih prilika.