Dan kada je Balkan zanijemio
Toše Proeski preminuo je 16. oktobra 2007. godine u ranim jutarnjim satima, u saobraćajnoj nesreći kod Nove Gradiške u Hrvatskoj.
Imao je samo 26 godina. Vraćao se iz Zagreba prema Skoplju, kada je njegov automobil udario u kamion — smrt je bila trenutna.
Pjevač je spavao u džipu koji je vozio Georgij Georgijevski kada je udario u šleper koji se nalazio ispred njega. Toše je poginuo na mjestu nesreće, a njegovi saputnici Georgijevski i menadžerka Ljiljana Petrović su povrijeđeni.
Vijest o njegovom odlasku šokirala je cijeli region.
Tog dana radio stanice su prestale s regularnim programom, mediji su emitovali specijale, a ljudi svih generacija spontano su se okupljali na trgovima, paleći svijeće i pjevajući njegove pjesme.
Glas anđela
Rođen 25. januara 1981. u Prilepu, Toše je od ranih godina pokazivao muzički talenat. Karijeru je počeo s 15 godina, a već s prvim albumima osvojio je publiku širom Balkana.
Karijeru pop pjevača Toše je počeo s 15 godina, na festivalu “Makfest”. Godinu kasnije počinje saradnju s Grigorom Koprevom, a pjesme “Usne na usnama” i “Sunce u tvojoj zlatnoj kosi” otvaraju mu vrata makedonske muzičke scene.
U 1999. godini izdao je prvi album “Negdje u noći” i održao prvi samostalni koncert. Nizali su se uspjesi te pobjeda na međunarodnom muzičkom festivalu “Slavjanski bazar” u Bjelorusiji, 2000. godine.
Muzički kritičari su ga nazivali pjevačem anđeoskog glasa. Jedini je inozemni pjevač koji je osvojio glavnu nagradu Hrvatskog radijskog festivala. Imao je velike hitove u duetima s Gocom Tržan, Esmom Redžepovom, Tonijem Cetinskim i Antonijom Šolom, koja je za njega napisala i možda njegov najveći hit “Srce nije kamen”.
Njegove pjesme poput „Čija si“, „Igra bez granica“, „Jedina“, i mnoge druge postale su bezvremenski hitovi.
Posljednjih godina života je trijumfirao na brojnim festivalima u državama bivše Jugoslavije. Toše nije nikad zaboravio svoje makedonske korijene, a makedonskoj narodnoj muzici posvetio je album “Božilak” (duga), na kojem je najdojmljivija izvedba pjesme “Zajdi, zajdi, jasno sonce”.
Ali Toše nije bio samo pjevač. Bio je i UNICEF-ov ambasador dobre volje, aktivan humanitarac i čovjek kojeg su svi opisivali jednom riječju – dobrota.
“Ne želim da mi skidate kapu, samo želim da se ponosite mnome”, izjavio je jednom prilikom.
Godine 2003., dobio je nagradu Majke Tereze za svoje brojne humanitarne nastupe. Kao UNICEF-ov ambasador dobre volje pomagao je djeci, a njegova pjesma “This world”, snimljena 2004. godine, postala je UNICEF-ova himna.
Posljednji album na kojem radio bio je “Igra bez granica”, a poslije njegove smrti objavljena su još tri albuma s njegovim pjesmama: “The Hardest Thing”, “So ljubav ot Toše” na engleskom jeziku te “Još uvijek sanjam da smo zajedno”.
Godišnjica sjećanja
I danas, osamnaest godina kasnije, hiljade ljudi širom regiona odaju mu počast. Na njegovom grobu u Kruševu, fanovi ostavljaju cvijeće, poruke i suze.
U Makedoniji se održavaju mise i komemorativni koncerti.
Na društvenim mrežama, emotivne objave preplavile su internet:
“Toše, fališ jednako kao i prvog dana. Tvoj glas je još s nama. Tvoj duh nikad neće umrijeti.”
“Bio si most među ljudima – poštovali su te svi, bez obzira na vjeru, naciju ili jezik.”
Naslijeđe koje ne blijedi
Stadion u Skoplju nosi njegovo ime: Toše Proeski Nacionalna Arena.
U Kruševu postoji muzej posvećen njegovom životu i djelu.
Njegove pjesme se i dalje redovno izvode na muzičkim takmičenjima, koncertima i TV emisijama.
Mnogi mladi pjevači ističu da ih je Toše inspirisao da uđu u svijet muzike.
Toše Proeski bio je simbol onoga što danas sve više nedostaje: iskrene emocije, humanosti, jednostavnosti i topline.
Njegova muzika bila je utjeha, nada i ljubav.
18 godina kasnije, njegov glas se i dalje čuje, na radiju, u srcima, u sjećanjima.
(Vijesti.ba)