“Naši modeli formiranja planeta već su imali problema s objašnjavanjem prethodnih rekordera, četiri planeta starija od pet miliona godina koji kruže oko zvijezda PDS 70 i WISPIT 2. Elias 2-24 b pokazuje da čak i našim najboljim modelima nastanka planeta nedostaju neki ključni procesi”, rekao je Lucas Cieza, profesor na čileanskom Institutu za astrofizičke studije i koautor rada.
U studiji objavljenoj u časopisu The Astrophysical Journal Letters tim pod vodstvom Andree Bernardija sa Univerziteta Diego Portales u Čileu analizirao je arhivska posmatranja sedam zvijezda. Podaci su prikupljeni koronografom opservatorije W. M. Keck na Havajima, koja sarađuje s NASA-om.
Sve posmatrane zvijezde okružene su diskovima prašine, plina, leda i stijena, a praznine u njima mogu upućivati na nastanak planeta. Koronograf blokira svjetlost zvijezde i omogućava astronomima da traže mnogo slabiju svjetlost planeta skrivenih u disku.
“Planeti bi se trebali nalaziti unutar praznina jer ih upravo oni stvaraju. Ondje smo pronašli i Elias 2-24 b”, rekao je Bernardi.
Planeta ima masu sličnu Jupiterovoj, a njena zvijezda udaljena je oko 450 svjetlosnih godina od Zemlje. Proučavanje tog sistema naučnicima omogućava da istraže kako je naš planetarni sistem mogao izgledati prije više milijardi godina, prenosi Index.
Planeta u nastajanju
Zvijezde nastaju u oblacima plina i prašine, dok se planete formiraju od preostalog materijala koji se postepeno skuplja oko njih. Najranije faze nastanka egzoplaneta teško je proučavati jer ih zaklanja gusta prašina.
Većina poznatih egzoplaneta otkrivena je metodom tranzita, odnosno mjerenjem pada sjaja zvijezde kada planeta prolazi ispred nje. Takve je tranzite teško uočiti dok su planete skrivene u prašini ili kruže daleko od zvijezde. Zbog toga je velika većina od oko 6.000 potvrđenih egzoplaneta stara milijardama godina i nalazi se relativno blizu svojim zvijezdama. (NASA Science)
Pronalazak vrlo mladih planeta poput Elias 2-24 b mogao bi pomoći astronomima da poboljšaju postojeće modele njihovog nastanka.
“Galaksija neprestano stvara nove zvijezde i planete, pa ih imamo u svim fazama evolucije. Teoretski možemo pratiti cijeli proces, ali postoji velika praznina u onome što većina teleskopa može otkriti. Trenutno smo uglavnom slijepi za ove ‘planete bebe'”, rekao je Cieza.
Potvrda nakon desetljeća
Otkriće je riješilo zagonetku staru gotovo deset godina. Posmatranja teleskopom ALMA u Čileu ranije su pokazala prazninu u disku mlade zvijezde, a Vrlo veliki teleskop Evropske južne opservatorije potom je u njoj uočio slabu tačku svjetlosti.
Nije bilo jasno je li riječ o planeti. Prema postojećim modelima, za nastanak planete veličine Jupitera na Jupiterovoj udaljenosti od Sunca potrebno je oko pet miliona godina, a na većim udaljenostima još i više. Elias 2-24 b nalazi se oko 55 puta dalje od svoje zvijezde nego Zemlja od Sunca, iako je sistem mlađi od milion godina. (NASA Science)
Bernardijev tim zato je pregledao arhivu opservatorije Keck i pronašao isti objekt na snimcima iz 2018. i 2020. godine. Analiza njegovog kretanja pokazala je da se ponaša kao planeta, a ne kao greška na snimku ili pozadinska zvijezda.
Novi teleskopi olakšat će potragu
“Obično čujemo kako teleskopi rade odvojeno, ali ova je potvrda bila moguća samo zajedničkim korištenjem više teleskopa”, rekao je Bernardi.
Dodao je da je Elias 2-24 b na granici mogućnosti današnjih instrumenata, ali bi novi teleskopi trebali znatno olakšati ovakva otkrića.
NASA-in svemirski teleskop Nancy Grace Roman, lansiran 30. augusta, opremljen je snažnijim koronografom koji može otkrivati planete mnogo bliže njihovim zvijezdama. To bi astronomima trebalo omogućiti i pronalazak planeta sličnijih Jupiteru u našem Sunčevom sistemu. (NASA Science)
“Ovo je tek početak nove ere otkrića. Nevjerovatno je da modernom tehnologijom možemo posmatrati nastanak planeta, a Roman će potragu podići na novu razinu”, zaključio je Cieza.
(Vijesti.ba)