Hodžić je, ističe, na temu Mundijala dao i nekoliko intervjua za švicarske medije, a ima i ponudu da utakmice grupne faze komentira za jednu televizijsku kuću. Nije siguran da će i prihvatiti, ali bi, kaže, najviše volio uživo gledati utakmicu upravo protiv Švicarske.
– Pozvali su me da u studiju komentarišem utakmicu, ali moram to još malo da vidim da li ću prihvatiti ili ne. Šta sam možda primijetio ili šta sam pročitao u švicarskim novinama. Naprimjer, neki je dan Xhaka (Granit) izjavio da oni žele da budu svjetski prvaci! Njima, osim prvog mjesta, sve ostalo je neuspjeh. Ne mislim da nas podcjenjuju. Oni su bili svjetski prvaci U17, a mislim da je upravo Xhaka, sa Ricardo Rodriguezom, jedan od zadnjih aktivnih igrača iz te selekcije. Ostali su prestali igrati ili nisu reprezentativci. Njemu su već 33 godine i pitanje je da li će i Xhaka biti na sljedećem Mundijalu. Što se tiče njega, on je „desna ruka“ ili „produžena ruka“ selektora Murata Yakina na terenu. Sve se vrti oko njega, on sve odlučuje u momentu…Ponekad, neki dio igre, odluči i taktiku na terenu. Vrlo je važna karika u švicarskoj reprezentaciji – rekao je Hodžić za Fenu.
Ukazano povjerenje, međutim, Xhaka opravdava svojim nastupima na terenu, ukupnim ponašanjem na terenu i izvan terena.
– Naravno, on je jedan od najkompletnijih zadnjih veznih igrača na poziciji zadnjeg veznog u svijetu. Nije izgubio želju za igrama i glad za uspjehom. Kada je otišao u Arsenal, to je bio najveći transfer švicarskog nogometaša u historiji. Poslije se vratio u Leverkuzen i osvojio naslov. Uvijek su bili „broj 2“ u Njemačkoj, ali su s njim bili prvaci. U sistemu Xabi Alonsa bio je jedan od najvažnijih igrača u Leverkuzenu, kao što je i u reprezentaciji – ističe Hodžić, koji ističe kako se radi o karizmatičnom igraču, koji na terenu sve igrače čini boljim nego to stvarno jesu.
– To je njegov najveći kvalitet. Pričao sam s nekoliko ljudi i smatram kako je ključ da se Xhaka zatvori. Da ga probaju zatvoriti, odnosno ne dozvoliti mu da prostora i vrijeme da se razmaše te da može da dijeli pasove, da igra kako on želi, da razbija sredinu terena… Ali, moram da kažem da Švicarska ima stvarno, stvarno nekoliko jako dobrih igrača. Pogledam ovog mladog Johana Manzambia, koji igra u Freiburgu. To je „box“ igrač. Ima veliki kvalitet. Zatim pomenuti Rodriguez, Manuel Akanji, Dan Ndoye…- upozorava Hodžić, koji dodaje kako se radi o timu koji je dugo zajedno te da su na vrhuncu karijere.
Ne smije se, dodao je, zaboraviti doprinos bh. trenera Vladimira Petkovića u stvaranju švicarske reprezentacije.
– On je to poslagao i s njim su imali vrlodobre rezultate i uspjehe. Poslije, kada je otišao, preuzeo je Murat, koji ima neki drugačiji stil i način igre. On postavi sistem 3-4-3, promijeni u 4-3-3, jer njegovi igrači imaju dosta fleksibilnosti na terenu. Može, naprimjer, jedan igrač igrati desnog beka pa, najednom, igra prednjeg veznog. Tako imaju te rotacije, što je vrlo teško za braniti. U našoj grupi B, sigurno je da su Švicarci favoriti zbog iskustva i svega, ali u nogometu nije ništa nemoguće – smatra Hodžić, koji dodaje kako poznaje neke ljude iz stručnog štaba švicarske selekcije te da je čitao i intervju selektora Yakina.
– Bio je iznenađen našim prolazom u baražu, ali, kada je pogledao utakmicu, više nije bio iznenađen. Vidio je energiju, vidio je mladost, vidio je želju i ovaj momenat, u kojem smo mi sada, vrlo je opasan po njih. Murat je, stvarno, rekao da “Bosna ima energiju, momenat…Ne smije se podcijentiti”. Švicarska, kao i mi, ima dosta „secondos“ igrača (druga generacija doseljenika). Naprimjer, Rodriguez, Akanji…To su sve djece od druge, treće generacije, koji su rođeni u Švicarskoj, a roditelji su im, možda, došli iz Afrike… Švicarska gleda da ih kupi po svijetu, kao što radimo i mi. Sada je, naprimjer, tema u medijima bio Eman Košpo (rođen u švicarskom Suhru), odnosno zašto se odlučio za Bosnu. Mene su isto pitali. Ja sam im rekao da se dijete tako osjeća i da, na kraju, srce odlučuje – kazao je Hodžić. Naglasaio je kako mnogi mladi igrači ponovo žele igrati za zemlju svojih roditelja – Bosnu i Hercegovinu.
Najnoviji primjer je, dodao je, Ermin Mahmić, koji je rođen u austrijskom Welsu te se odlučio igrati za BiH i sada će nastupiti i na Mundijalu.
– Moja djeca, recimo, više ne žele dres Christiana Ronalda, nego žele dres Kerima Alajbegovića, Esmira Bajraktarevića, Tarika Muharemovića…Prije je, naravno, bio Edin Džeko. To pokazuje da ta djeca dolaze i, kao što je Spahić rekao, Džeko još treba da bude tu, neko vrijeme i da bude „kišobran“ za tu djecu. Sa ovim plasmanom i sa svim drugim, imamo veliku budućnost – smatra Hodžić.
Vjeruje kako, za razliku od Mundijala u Brazilu kada smo ispali u grupi, sada imamo dobre izglede za prolaz.
– Naravno, prva je utakmica, protiv domaćina Kanade (12. juna) važna. Kanada je malo oslabljena zbog izostanka Davisa, ali mislim da imaju još jednog-dva povrijeđenog igrača iz odbrane. Mislim da ni oni neće igrati. Oni su pod pritiskom. I većim nego što smo mi, koji ćemo imati i podršku navijača. Znam mnogo ljudi koji će ići u Ameriku. Pokušati onda uzeti i bod protiv Švicarske. Na kraju Katar. Mi mislimo da su najslabija reprezentacija, ali je, opet, vrlo teško igrati protiv njih. To nije bez veze reprezentacija, ako ih podcijenimo ili ako ne budemo potpuno fokusirani – kaže Hodžić.
Pokazala je to i nedavna utakmica na Koševu u Sarajevu protiv Sjeverne Makedonije, ali to je bila utakmica koja je bila zahvala bh. narodu na podršci koju je reprezentacija imala na putu do Mundijala.
– Hvala Bogu, gledao sam naše utakmice baraža u Velsu i u Zenici protiv Italije te sam uživo mogao da doživim historijski trenutak, naš drugi plasman na Mundijal. Dugo na jednom nogometnom terenu nisam doživio takvu emociju. Te, sedmicu-dvije kasnije, čovjek je u stanju da reproducira šta se desilo. To je, također, odjeknulo u Švicarskoj, jer su saznali da ćemo, umjesto Italije, s njima u grupi biti mi – ističe Hodžić.
On je uputio sve pohvale igračima, selektoru Sergeju Barbarezu i njegovom stručnom timu, direktoru reprezentacije Emiru Spahiću…
– Vratili su DNK reprezentacije sa ovim, novim momcima iz dijaspore. Vratili su povjerenje navijača. Bio sam i na Koševu, protiv Sjeverne Makedonije, kada vidite da ljudi više ne dolaze samo da gledaju utakmicu, nego i da podijele energiju, emocije s cijelim timom. Proći kroz tako težak put u baražu, kvalifikovati se pored takve dvije reprezentacije, stvarno je nešto veliko. I sada, kada gledam Sent Luis, veliko mi je srce – kada vidim kako su tamo dočekali na reprezentaciju. Sve pohvale svima – kaže Hodžić.
Želja mu je, ističe, da BiH bude prva, a neka Švicarska bude druga ili treća. U favorite za naslov, ipak, ubraja Španiju, Francusku, Brazil, Argentinu…
– Mislim da će i neka afrička zemlja da dođe u polufinale. Možda čak da uđu i u finale…Gledao sam Afrički kup i zaista igraju lijep nogomet. Dosta afričkih igrača igraju u Evropi i sada su i taktički na nivou evropskih, a fizička sprema nikada nije bio problem – kazao je Hodžić u intervjuu za Fenu.
(Vijesti.ba/Fena)