Svakodnevni sadizam je pojam koji se odnosi na ponašanje pojedinaca koji svjesno i namjerno nanose emocionalnu, psihičku ili čak fizičku bol drugima — često u naizgled “običnim” situacijama.
Ovakve osobe nisu nužno klasični zlikovci; često se skrivaju iza fasade normalnosti, a njihova destruktivna djela mogu biti suptilna, ali s ozbiljnim posljedicama za žrtve.
Šta je svakodnevni sadizam?
Psiholozi definišu svakodnevni sadizam kao zadovoljstvo ili emocionalnu koristi koju osoba dobija kroz kontrolu, ponižavanje ili nanošenje boli drugima, čak i u svakodnevnim situacijama poput rada, škole, porodice ili društvenih mreža. Prema istraživanjima, sadistički obrasci se ne pojavljuju samo kod ekstremnih nasilnika, već i kod “običnih” ljudi koji mogu biti skloni ismijavanju, manipulaciji ili zlostavljanju drugih — često iz potrebe za moći ili osjećajem superiornosti.
Stručna mišljenja i istraživanja
Dr. Simon L. Sherry, profesor psihologije i jedan od vodećih istraživača u području sadizma, ističe da je svakodnevni sadizam “skrivena prijetnja u društvenim odnosima”. Prema njegovim riječima, “često zanemarujemo koliko mala, ali namjerna povređivanja mogu imati dugotrajan uticaj na mentalno zdravlje ljudi, stvarajući obrasce anksioznosti, depresije, pa čak i PTSP-a.”
Drugi stručnjaci navode da je važno razlikovati svakodnevni sadizam od drugih oblika nasilničkog ponašanja — ovdje se radi o psihološkoj satisfakciji, što znači da sadista aktivno traži prilike da povrijedi druge, čak i bez očiglednog razloga.
Manifestacije svakodnevnog sadizma
Zlostavljanje na radnom mjestu: Izdvajanje kolega, ponižavanje ili konstantno kritikovanje bez osnove.
Školski sadizam: Ismijavanje, zadirkivanje ili isključivanje vršnjaka.
Porodični odnosi: Kontrola i manipulacija članovima porodice kroz ponižavanje ili emocionalno zlostavljanje.
Online ponašanje: Trolling, cyberbullying i širenje mržnje radi zadovoljenja vlastitih sadističkih potreba.
Posljedice za žrtve
Iako se naizgled radi o “sitnim” povredama, psihološki efekti mogu biti duboki i trajni. Žrtve svakodnevnog sadizma često razvijaju nisko samopouzdanje, osjećaj bespomoćnosti i socijalnu anksioznost. U težim slučajevima može doći do depresije, pa čak i samoubilačkih misli, navode stručnjaci sa portala Psychology Today.
Kako se zaštititi?
Prepoznavanje simptoma: Važno je osvijestiti kada se suočavate s namjernim povređivanjem i ne ignorirati to.
Postavljanje granica: Jasno izražavanje svojih granica i traženje podrške od bliskih ljudi ili stručnjaka.
Profesionalna pomoć: Psihoterapija i savjetovanje mogu pomoći u jačanju emocionalne otpornosti i procesuiranju trauma.
Obrazovanje i svijest: Podizanje javne svijesti o svakodnevnom sadizmu kroz medije, škole i radna mjesta.
Svakodnevni sadizam nije samo problem pojedinaca nego društva u cjelini. Prepoznavanjem i suprotstavljanjem ovakvom ponašanju, možemo pomoći žrtvama da se oslobode bola i izgrade zdravije odnose. Stručnjaci se slažu da je empatija i razumijevanje ključ u smanjenju ovog oblika nasilja u svakodnevnom životu.
(Vijesti.ba)