Ažurirano:
Ostavljanje napojnice u Sjedinjenim Američkim Državama gotovo je neizostavan dio plaćanja računa, dok se u Japanu može smatrati nepristojnim gestom.
U Evropi je to uglavnom način da se nagradi dobra usluga, a pravila se razlikuju od zemlje do zemlje. Kako biste izbjegli neugodnosti na putovanjima, donosimo pregled običaja vezanih za napojnice širom svijeta.
SAD i Kanada: Napojnica se podrazumijeva
U Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi napojnica predstavlja važan dio prihoda zaposlenih u ugostiteljstvu, zbog čega se od gostiju očekuje da ostave dodatni novac.
U američkim restoranima uobičajeno je ostaviti između 18 i 22 posto iznosa računa, dok se taksistima najčešće daje 15 do 20 posto cijene vožnje. Hotelskim nosačima prtljaga obično se ostavlja jedan do dva dolara po torbi, a sobaricama nekoliko dolara za svaki dan boravka.
Izostanak napojnice često se smatra nepristojnim. Slična praksa postoji i u Meksiku, gdje se u restoranima najčešće ostavlja između 10 i 15 posto računa. Zato je tokom putovanja u ove zemlje korisno imati nešto gotovine i sitnog novca.
Evropa: Pravila zavise od zemlje
U evropskim državama napojnice nisu jednako zastupljene, a jedan od razloga su i stabilnija primanja zaposlenih u uslužnim djelatnostima.
Prije plaćanja računa dobro je provjeriti je li naknada za uslugu već uračunata. U Francuskoj i Italiji to je česta praksa, pa dodatna napojnica nije obavezna. Ako usluga nije uključena u račun, gosti često ostavljaju pet do deset posto za posebno dobru uslugu.
U Njemačkoj i Austriji uobičajeno je zaokružiti iznos ili konobaru ostaviti nešto novca prilikom plaćanja. U mnogim zemljama istočne Evrope deset posto smatra se velikodušnom napojnicom.
S druge strane, u Norveškoj, Švedskoj i Danskoj dodatni novac uglavnom se ne očekuje. Ipak, zaokruživanje računa u restoranima, taksijima i hotelima može biti lijep znak zahvalnosti.
Azija: Napojnica nije uvijek dobrodošla
Japan je jedna od zemalja u kojoj ostavljanje napojnice može izazvati nelagodu. Visok nivo usluge smatra se dijelom profesionalnog odnosa prema gostima, a ne nečim što treba dodatno nagraditi. Ako ostavite novac na stolu, osoblje bi moglo krenuti za vama kako bi vam ga vratilo.
Umjesto novčane nagrade, cijene se ljubaznost, iskrena zahvalnost i poštovanje lokalnih običaja. Sličan pristup prisutan je i u Južnoj Koreji i Kini, iako pojedini luksuzni hoteli u Kini prihvataju napojnice.
U Tajlandu, Indoneziji i Vijetnamu običaji su drugačiji, posebno u turističkim područjima. Napojnica nije obavezna, ali je dobrodošla, a zaokruživanje računa ili ostavljanje oko deset posto često se pozitivno prihvata.
Australija i Novi Zeland: Dodatni novac je stvar izbora
Zahvaljujući relativno visokim minimalnim plaćama, u Australiji i Novom Zelandu napojnica nije uobičajena obaveza. Ipak, gosti ponekad zaokružuju račun ili ostavljaju dodatni novac ako su zadovoljni hranom i uslugom.
Taksisti i hotelsko osoblje uglavnom ne očekuju napojnicu, ali će je prihvatiti kao znak zahvalnosti.
Bliski istok i sjeverna Afrika: Bakšiš kao dio tradicije
U zemljama Bliskog istoka i sjeverne Afrike duboko je ukorijenjen običaj ostavljanja bakšiša. Manji novčani iznosi često predstavljaju važan dodatak primanjima zaposlenih u uslužnim djelatnostima.
Zbog toga je korisno imati sitne novčanice i kovanice koje možete ostaviti osoblju kao znak zahvalnosti za pruženu uslugu.
Južna Amerika: Deset posto kao orijentir
U mnogim zemljama Južne Amerike u restoranima se uobičajeno ostavlja oko deset posto iznosa računa. Hotelskim nosačima prtljaga turisti često daju jedan do dva dolara po torbi, dok se u taksijima cijena vožnje uglavnom zaokružuje.
Bilo da putujete u Argentinu, Čile ili Brazil, napojnica od deset posto često je dobar orijentir, ali je ipak preporučljivo provjeriti lokalne običaje.
Prije svakog putovanja vrijedi se informirati o pravilima zemlje koju posjećujete. Negdje je napojnica važan dio prihoda radnika, a drugdje nepotreban ili čak nepoželjan gest. Poznavanje lokalnih običaja može vam pomoći da izbjegnete nesporazume i pokažete poštovanje prema kulturi domaćina.
(Vijesti.ba)