Ažurirano:
Iako je ovogodišnja proizvodnja bila suočena s nepovoljnim vremenskim prilikama, posebno sušom, ne odustaje od poljoprivrede, uvjeren da se uz dovoljno rada, znanja i ulaganja mogu proizvesti kvalitetni domaći proizvodi.
U njegovom voćnjaku uzgajaju se tri sorte jabuka, a ponudu upotpunjuju višnje, krompir, povrće, salate, džemovi i drugi proizvodi nastali na porodičnom imanju. Okčić ističe da mu poljoprivreda predstavlja mnogo više od načina da proizvede hranu i ostvari prihod – to je svakodnevna obaveza koja zahtijeva posvećenost, ali i zadovoljstvo kada se trud pretoči u kvalitetan plod.
Ovogodišnja sezona za voćare nije bila jednostavna. Promjenjive vremenske prilike i nedostatak padavina utjecali su na prinose, ali je Okčiću sistem za navodnjavanje pomogao da sačuva kvalitet jabuka i ostvari zadovoljavajući rezultat.
– Imam tri vrste jabuka i urod je bio polovičan, ali dobro je kakva je godina bila. Jabuka je čista, fina, kvalitetna i ukusna. Sunce je potrebno, ali bez vode nema poljoprivrede. Svake godine suše su sve veće, tako da se bez vode teško može održati proizvodnja – kaže Okčić.
Njegovo iskustvo potvrđuje koliko je prilagođavanje klimatskim promjenama postalo važno za poljoprivrednike. Navodnjavanje je, prema njegovim riječima, jedna od ključnih pretpostavki stabilnije proizvodnje, ali jednako su važni obnova zasada, pravilna prihrana i primjena savremenih agrotehničkih mjera.
Okčić je dio starijih stabala jabuke zamijenio mladim sadnicama, koje daju krupne i kvalitetne plodove. Pojedine jabuke dostižu težinu od gotovo pola kilograma, dok je ukupni ovogodišnji prinos procijenio na četiri do pet tona, što smatra dobrim rezultatom s obzirom na vremenske uslove.
– Počeo sam obnavljati voćnjak jer su starija stabla već bila izrodila. Mlade sadnice su kvalitetne i daju krupan plod. Ali, uz navodnjavanje mora se voditi računa i o đubrenju, jer to jedno s drugim ide. Bez toga nema dobrog uroda. Ove godine možda je bilo četiri do pet tona jabuka, ali zadovoljan sam s obzirom na to kakva je sezona bila – navodi on.
Iza ove proizvodnje stoji prvenstveno porodični rad. Okčić i njegova supruga najveći dio poslova obavljaju sami, od održavanja voćnjaka i brige o zasadima do pripreme proizvoda za prodaju. Povremeno im pomažu sin, kćerke i zetovi, ali je najveći dio svakodnevnih obaveza na njima.
– Ja sam u penziji i ovo radimo supruga i ja. Niko drugi se time ne bavi redovno, mada nam nekad priskoče u pomoć sin, kćerke i zetovi. Treba se posvetiti zemlji i raditi. Naša zemlja može mnogo dati, samo joj se treba više posvetiti – ističe Okčić.
Osim svježeg voća i povrća, ova porodica nastoji iskoristiti i druge mogućnosti koje pruža vlastita proizvodnja. Na prodajnom mjestu u kućici na ulazu u centar grada koju je osigurala Općina Sanski Most, mogu se pronaći višnje, krompir, različite salate, rotkva, džem od šljive, voćni sokovi i druge domaće prerađevine.
Takav pristup omogućava da se dio uroda ponudi kupcima i u prerađenom obliku, čime se proširuje asortiman proizvoda i nastoji što bolje iskoristiti ono što zemlja daje. Za male proizvođače, kakav je Okčić, važni su i kvalitet proizvoda i mogućnost da dođu do potrošača koji prepoznaju vrijednost domaće hrane.
Prve reakcije kupaca na njegovu ponudu dodatno su ga ohrabrile. Kaže da ga građani poznaju već dugi niz godina i da mu njihova podrška predstavlja potvrdu da rad na vlastitom imanju ima smisla.
– Jučer sam izašao na štand i mogu reći da sam prezadovoljan. Ljudi me poznaju godinama, zastanu, pogledaju proizvode i daju podršku. To mi je drago jer znam koliko je truda potrebno da se sve ovo proizvede – kaže Okčić.
Njegova priča ukazuje na značaj porodičnih poljoprivrednih gazdinstava koja, uprkos brojnim izazovima, nastavljaju proizvoditi hranu i čuvati vezu čovjeka sa zemljom. Za takve proizvođače svaka sezona donosi nove neizvjesnosti, od vremenskih prilika do troškova proizvodnje, ali i priliku da vlastitim znanjem i radom unaprijede svoje zasade.
Okčić smatra da poljoprivreda ima potencijal koji bi trebalo više koristiti, posebno kada je riječ o proizvodnji hrane za domaće tržište. Njegov primjer pokazuje i da ni penzija ne mora značiti odustajanje od aktivnog rada, već može biti prilika da se iskustvo, vrijeme i porodična tradicija usmjere prema onome što čovjek najbolje poznaje.
(Vijesti.ba)